Narodni poslanik Muamer Zukorlić u intervjuu za portal Espreso iznio je svoj stav o sukobu između Amfilohija koji brani Kosovo i vlasti koja ga napada, kao i stav kada se sveštena lica trebaju baviti politikom i kakav bi Amfilohije bio političar…
Koji je vaš stav o sukobu između Amfilohija koji brani Kosovo i vlasti koja ga napada?
– Pa mislim da su izjave Amfilohija Radovića bile preoštre i neprimjerne. Može jedan crkveni velikodostojnik da iznosi stavove koji imaju političku suštinu, ali nipošto dnevnopolitičku, i nipošto obračunsku sa nekim političarem ili državnikom, dakle to je ono što je pogrešno. Reći primereno bez uvreda i bez takve sadržine intonacije svoj stav to nije problem, svi društveni faktori uključujći sveštenike imaju pravo da govore o važnim državnim pitanjima, ali ono što je greška da se to stavlja na jednu stranu ili stranu jedne politike protiv druge politike, a pogotovo da se koristi terminologija koja ima u svom značenju etiketiranje, a pogotovo koja ima neku vrstu targetiranja, teške izdaje, izjave to nipošto ne smije da bude rječnik običnog političara a kamoli jednog velikodostojnika najveće crkve.
Pošto ste bili muftija, a sada se bavite politikom koji je vaš stav kada se sveštana lica bave politikom i kakav bi Anfilohije bio političar?
– Dakle, ja sam kazao već što se tiče sveštenih lica i njihovog odnosa prema politici. Ne znam kakav bi Amfilohije bio političar, to bi on trebalo da proba ako bi za to imao hrabrosti, jer mnogo je lakše iznositi političke stavove iza zidina institucije kao što je crkva ili vjerska zajednica nego li izaći na tržište politike koje je tako surovo, klizavo, blatnjavo i veoma nesigurno. Tako da ono što sam ja uradio, nisam to uradio avanturistički niti da bih demonstirao svoju hrabrost već i moja duhovnost nalaže da se nađem tamo gdje ću biti najkoristniji narodu ja sam u pogledu i duhovnih ubjeđenja to uradio sa namjerom duhovno-etičkog osvežavanja zaprljanog političkog prostora kao i sa namjerom zaštite svega onoga što smo kroz vjersku zajednicu, univerzitet i druge kulturne organizacije radili pune tri decenije, a što je postalo ugroženo od izvjesnih političara. Prema tome, to su vrlo praktični razlozi i ciljevi, a nisam siguran da je Amfilohijevo vrijeme za politiku sada. Ovakvi rigidni stavovi ukazuju da je to neko drugo vrijeme Koštunice ili Miloševića gde bi onda on bolje prošao, mislim da je to vrijeme prošlo i mislim da ne bi bio uspešan političar, ali se ograđujem, jer dok ne proba ne može se to znati.