I dok Muamer Zukorlić lažnim pismima podrške iz dijaspore, za koje je je izdao nalog da se u što kraćem roku sastave, pokušava smanjiti efekte skupštinskog razmontiranja koje je doživio od mlađanog Imamovića, dotle sandžačka dijaspora sve više reaguje i podsjeća da nekolicina nepismenih tipova nisu i ne mogu biti cijela dijaspora. Kažu da je u dijaspori stasala omladina koja završava prestižne evropske škole i da je smiješno pomisliti da njih predstavljaju likovi sumnjive prošlosti i karaktera i opskurnog znanja i obrazovanja.
Kažu da su ova lažna pisma zapravo najbolji argument ko to u sandžačkoj dijaspori podržava Zukorlića. Takvu podršku svaki svjestan i odgovoran lider ne bi isticao i krio bi je “kao zmija noge”. Svima u dijaspori su dobro poznate biografije i “djelo” potpisnika tih pisama.
Svi oni koji su vrijedili u sandžačkoj dijaspori okrenuli su leđa od Zukorlića. Zadnji primjeri su veliki biznismeni Halil Kuč i Bajazit Žigović iz Prijepolja, zatim vakif Islamskog centra u Delimeđu Mersad Dragolovčanin i mnogi drugi. Tom spisku se mogu dodati i osnivači Zajednice sandžačke dijaspore Adem Balkan, Edin Salković i ostali koje je Zukorlić “nogirao” bez trunke zahvalnosti za sve što su činili za njega. Na spisku je i sandžački bokser Muamer Hukić koji mu je obezbijedio da uleti u ring kako bi ga snimili svi svjetski mediji.
Zadnja kap koja je prelila čašu uglednim ljudima u dijaspori jeste slučaj Ferhana Sejdovića. Prema informacijama Sandžačkih novina i sama porodica Sejdović je ogorčena na odnos Zukorlića prema svom najvećem finansijeru. Prvo zbog toga što se Zukorlić nije udostojio ni da se javnosti obrati povodom ovog slučaja, već je to izbjegao tako što je naredio da umjesto njega to učini nekakva informativna služba SPP-a.
Zukorlić nije prstom mrdnuo kako bi pokušao pomoći Sejdoviću, šta više nije se više ni udostojio pozvati porodicu Sejdović ili se pitati za njegovo zdravlje dok čami u Njemačkom zatvoru. Zaboravili su Sejdovića odmah sutradan. Nije im bio više zanimljiv. To se primjećuje po svim Zukorlićevim medijima i glasilima, istaknutim članovima i funkcionerima, pa čak i botovima. Niko, ama baš niko, više ne pominje Ferhana Sejdovića. A Ferhan truhne u zatvoru dok mu lider obilazi beogradske žurke.
A on, između ostalog, leži i zbog veza sa Zukorlićem. Zbog snimanja za njegovu Sandžak TV, čiji su se snimci koristili kao dokazni materijal. Ali i zbog potvrda izatih sa Zukorlićevog Univerziteta.
Ferhan Sejdović je samo jedan u nizu koji je pušten niz vodu. Koji je tapšan po ramenu dok je davao novac i koji je zaboravljen onog momenta kada je upao u probleme.
Zato ga se mi sjećamo i pitamo šta je sa Ferhanom?