Dok se godišnjica genocida u Srebrenici obilježava u samom sjedištu Ujedinjenih nacija, ali i u brojnim svjetskim gradovima, provokacije i negiranja nisu izostali unutar same BiH, a posebno ni u susjednoj Srbiji. Štaviše, veći broj incidenata, među kojima i fizički napad na književnika Vladimira Arsenijevića, desio se u pojedinim gradovima Srbije. Ostaje pitanje ima li uopće nade da se, tri decenije kasnije, može očekivati zaokret u politikama najviših srbijanskih zvaničnika.
U zemlji u kojoj su utočište pronašli brojni, i osuđeni za ratne zločine u Bosni i Hercegovini i osumnjičeni, u zemlji u kojoj genocid u Srebrenici s najgledanijih TV stanica komentariše sam ratni zločinac, gdje se pravosudni procesi za ubistva bošnjačkih civila dovode do apsurda, sasvim je očekivano da upornost nekolicine hrabrih aktivista, odlučnih da javno govore istinu, završi fizičkim napadom. To je Srbija danas, društvo poricanja, poručuju sagovornici.
“Ali je politika ta koja zastrašuje. Kada bi s političkog vrha krenula ta katarza, ja mislim da narod ne bi imao taj problem, kada kažem narod, to je srpski narod u ovom slučaju, jer mi imamo isključivo Srbiju i entitet RS koji su jedini u svijetu koji negiraju genocid i time pokazuju da ustvari jesu odgovorni”, kaže Ćamil Duraković, potpredsjednik RS.
Genocid kao unutrašnje političko pitanje u Srbiji
Stanje u Srbiji, kada je riječ o odnosu prema genocidu u Srebrenici, pogoršava se, kaže novinar Haris Imamović. Nije bilo snažnog ni dovoljnog pritiska međunarodne zajednice da se nešto značajno promijeni. Izjave Aleksandra Vučića o potrebi poštivanja bošnjačkih žrtava, smatra Imamović, namijenjene su strancima, dok su nastupi zločinaca na televizijskim stanicama, lijepljenje plakata osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića i fizički napadi na aktiviste, prema njegovoj ocjeni, nešto što se ne dešava bez znanja i odobrenja vlasti.
“Od 2024. do danas on se stalno bavio, zbog protesta, zbog studenata, i vi ako ste pratili jučer medije, vidjeli ste da je članak na naslovnici Politike bio: blokaderi, studenti priznaju genocid, odnosno proglašavaju, kako on to kaže, to je Vučićeva formula, proglašavaju srpski narod genocidnim. On je počeo negiranje da koristi za unutrašnje političke sukobe, unutarsrpske sukobe sa partijama koje vidi kao konkurenciju i sa studentskim protestom”, podsjeća Haris Imamović, novinar i publicista.
Poricanje nije isto što i zaštita naroda
Na opasnost takvog narativa upozorava i Sofija Todorović iz Inicijative mladih za ljudska prava.
“Priznanje onoga što je učinjeno drugima ni na koji način ne relativizuje ili negira ono što je učinjeno pripadnicima našeg naroda, a to je stalno teza koja pokušava da nam se podvali, pokušava da nam se podvali taj dio da svi koji o Srebrenici govore na način kako je ona kvalifikovana presudama, da zapravo tvrde da su Srbi genocidan narod”, ističe Sofija Todorović iz Inicijative mladih za ljudska prava.
Incidenti uglavnom u Srbiji, uz provokacije u BiH
Zanimljivo je, ističu pojedini sagovornici, da su se tokom obilježavanja ove godišnjice genocida incidenti uglavnom dešavali u susjednoj Srbiji, uz izuzeće provokacija u okolini Zvornika, gdje su puštani stihovi koji pozivaju na ponavljanje genocida.
Imamović smatra da Inzkov zakon ipak, iako su do sada osuđene samo dvije osobe, daje određene efekte.
“To je poruka običnim ljudima: možeš negirati ako si zaštićen, ako si SNSD-ovac gore u Parlamentu, a bitno je na nivou lokalne zajednice. Iako nije proveden do kraja, ja ne bih omalovažavao taj zakon. Mislim da na nivou lokalnih zajednica, običnih ljudi, ima ogroman učinak, jer obični ljudi razumiju – dobro, neće Dodika, hoće nas, bježi”, dodaje Imamović.
U Srbiji ne postoji ni zakon ni politička volja
U Srbiji takav zakon ne postoji, a ne postoji ni namjera da se u skorijoj budućnosti donese.
“Mi smo za prošlu godinu zabilježili najmanje 30 slučajeva poricanja genocida od strane predstavnika vlasti i nebrojen broj slučajeva od strane medija i članova akademske zajednice, i sve to zajedno, taj narativ koji se plasira u javnosti, dovede do toga da neko bude pretučen”, kaže Branimir Đurović iz Inicijative mladih za ljudska prava.
Srbija će se s ovim pitanjem morati suočiti onog trenutka kada bude postojala ozbiljna namjera ulaska u Evropsku uniju. Istovremeno, druge zemlje regije različitim aktivnostima odaju počast žrtvama genocida. Hrvatska, Crna Gora, kao i Albanija, kroz svoje skupštine, odnosno Sabor, usvojile su rezolucije, jednako kao što su dale podršku i onoj usvojenoj u Ujedinjenim nacijama.
Izcor: N1