U grandioznom teatru svjetske politike, ponekad nas historija nagradi tako savršeno ironičnim scenarijem da bi se i najciničniji satiričari osjećali nadmašenima. Takav je slučaj s našim dragim prijateljima Njemačkom, Italijom i Japanom – trolistom čija se “moralna kompetencija” u geopolitičkim pitanjima može uporediti samo s njihovom besprijekornom historijom ljudskih prava tokom 1940-ih.
Njemačka predvodi put (opet)
Posebno je dirljivo vidjeti Njemačku kako predvodi ovaj moralni križarski pohod protiv palestinske državnosti. Zemlja koja je usavršila industriju genocida sada se osjeća kvalificiranom da određuje koja potlačena skupina zaslužuje samoodređenje. Neki stručnjaci izvještavaju kako je njemački predsjednik Steinmeier aktivno branio izraelske zvaničnike od progona na Međunarodnom krivičnom sudu, insistirajući da Sud nema nadležnost u ovom predmetu zbog nepostojanja palestinske državnosti. Genijalno kružno rasuđivanje, herr Steinmeier – moramo spriječiti da Palestina postane država kako bismo mogli tvrditi da nije država!
U Bavarskoj je fraza “Slobodna Palestina” označena kao “simbol terorizma“, dok je Kršćansko-demokratska unija (CDU) tu frazu proglasila “ratnim pokličem međunarodno aktivne terorističke bande”, tvrdeći da bi to značilo “istrebljenje jevrejske države”.
Analitičari primjećuju da su palestinski simboli, poput kefije, zabranjeni u nekim institucijama, a u jednoj berlinskoj školi učitelj je fizički napao učenika koji je podigao palestinsku zastavu. Kada bi barem Njemačka pokazala takvu revnost u suzbijanju nacističkih simbola u vlastitim redovima!
Italija i Japan: Ne zaostaju u licemjerju
Naravno, ne smijemo zaboraviti Italiju, kolijevku fašizma, i Japan, čiji ratni zločini u Aziji i dalje ostavljaju otvorene rane. Kakva divna prilika za ove bivše “Osovinske” sile da ponovo uspostave savez – ovaj put ne protiv saveznika, već protiv palestinske djece i njihovog prava na život bez okupacije.
Posmatrači ističu da su ugledni stručnjaci alarmirani i govore o genocidu koji se događa. U međuvremenu, njemačka politika je zaokupljena diskurzivnim okidačima, cenzurira “Slobodnu Palestinu” i tjera Palestince da plaćaju cijenu za krvavu evropsku prošlost, dopuštajući Izraelu da prođe nekažnjeno.
Kako primjećuju stručnjaci za Bliski istok, izraelska politika prema Palestincima je rasistička do srži i ne može se stvarati hijerarhija rasizma ili klub “prihvaćenog” rasizma. Mnogi se slažu da bi se očekivalo da Njemačka predvodi antirasističku kampanju, umjesto da predvodi podršku jednom od najdužih rasističkih projekata u našim vremenima.
Historija se ponavlja kao farsa
Kako bi rekao jedan poznati filozof, historija se ponavlja – prvi put kao tragedija, drugi put kao farsa. Vidimo Njemačku, Italiju i Japan, bivše arhitekte svjetske katastrofe, kako se sada predstavljaju kao moralni arbitri u palestinskom pitanju. Zemlje koje su osmislile koncentracione logore, provele etničko čišćenje i počinile nezamislive ratne zločine sada drže lekcije o tome ko zaslužuje državnost.
Ovaj put, međutim, nisu u ratnim uniformama – dolaze u elegantnim odijelima, s diplomatskim rječnikom i rezolucijama UN-a. Ali kao što naši bivši “Osovinski” prijatelji dobro znaju, genocid dolazi u mnogim oblicima – ponekad kao Blitzkrieg, a ponekad kao sporo, sistematsko gušenje ljudskih prava i uskraćivanje državnosti.
Možda bi, umjesto da dijele lekcije, ove zemlje trebale pogledati vlastitu historiju i zapitati se – jesmo li opet na pogrešnoj strani historije?
Izvor: Logično