Muslimani širom svijeta, bez obzira na to koje su boje kože ili nacionalnosti, kojem mezhebu pripadaju i koju pravnu školu slijede, slave dva blagdana, od kojih jedan dolazi prvog dana mjeseca ševala (slijedi iza mjeseca posta) i izvorno se naziva Praznik prekida posta (Eid ul-Fitr), dok drugi pada na 10. zu-l-hidždže i naziva se Praznik žrtve (Eid al-Adha). U bosanskom jeziku i bošnjačkoj tradiciji ovi se blagdani nazivaju Ramazanski bajram i Kurban-bajram ili Hadži-bajram. Ramazanski traje tri, a Kurban-bajram četiri dana.
Poput svih drugih muslimana u svijetu i Bošnjaci prakticiraju osnovne vjerske bajramske propise: klanjanje Bajram-namaza (zajedničke molitve u džamiji), koji je propisan prve godine po Hidžri, klanje kurbana (prinošenje žrtve) na Kurban-bajram, a oni koji su u mogućnosti barem jednom u životu ispune petu islamsku dužnost – hadž, hodočašće u sveta mjesta Mekku i Medinu.
Iako su bajrami univerzalni islamski blagdani i njihovo obredoslovlje povezuje muslimane cijeloga dunjaluka, svaka kultura unosi u njegovo obilježavanje i proslavu određene specifičnosti.
Kod Bošnjaka, Bajram ima niz jedinstvenih karakteristika koje ga razlikuju od načina na koji se ovi dani obilježavaju u drugim muslimanskim zajednicama. Za Bošnjake je Bajram izrazito porodični blagdan. Jutro počinje bajram-namazom, na koji idu samo muškarci, nakon čega se porodice okupljaju u kućama, uz tradicionalno čestitanje sa Bajram šerif mubarek olsun ili bajrambarećula, na što se odgovara sa Allah razi olsun, odnosno Allahraziola.
Odmah nakon molitve slijedi obilazak roditelja, rodbine, komšija i prijatelja, što se naziva bajramska posjeta, u koje uglavnom idu muškarci, dok žene ostaju kući dočekati svoje goste. Taj običaj ima korijene u dubokoj tradiciji poštovanja porodice i međuljudskih odnosa.
Bajramski je ručak kod Bošnjaka centralni događaj prvog bajramskog dana. Na trpezi se često nalazi pita (burek, sirnica, zeljanica), zatim sarma, pečenje (posebno janjetina ili teletina), baklava, hurmašice i tufahije kao nezaobilazni bajramski kolači. Sama priprema hrane ima ritualni karakter, jer se kuća danima ranije čisti, ukrašava i priprema za doček gostiju.
U mnogim krajevima Bosne i Hercegovine, osobito na selu, i danas se čuva običaj da se za Bajram oblače najljepša, često tradicionalna odijela (posebno kod starijih generacija), a djeca se raduju novoj odjeći i poklonima. Običaj davanja bajrambanke – novca djeci kao znak pažnje i radosti praznika ima posebnu emocionalnu vrijednost. Posebno se nagrađuju djeca koja komade kurbanskog mesa dijele rodbini i komšijama.
Još jedna karakteristična odlika bajramske tradicije među Bošnjacima jeste posjeta mezarima najmilijih – obilazak greblja, učenje Fatihe, te prisjećanje na rahmetlije. Nerijetko se u prvim danima Bajrama uče tevhidi – molitve za duše umrlih, u džamijama ili u kućama.
Iako Bajram ima snažnu islamsku osnovu, kod Bošnjaka je on ujedno i kulturni i društveni praznik, koji prelazi okvire vjerskih dužnosti. Mnogi Bošnjaci koji nisu strogo religiozni ipak obilježavaju Bajram kao dio identiteta i tradicije, što nije slučaj u svim muslimanskim zajednicama.
U urbanim sredinama, ali i među Bošnjacima u dijaspori, očuvan je duh zajedničkog obilježavanja Bajrama – često se organiziraju bajramski prijemi, druženja, bajramske akademije, pa čak i koncerti ilahija. Takav spoj vjerskog, kulturnog i narodnog obilježavanja specifičan je za bošnjački životni prostor.
U Bosni i Hercegovini drugi dan Ramazanskog bajrama obilježava se kao Dan šehida, što je praksa uspostavljena nakon odbrane od oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu.
Bajram kod Bošnjaka, prema tome, nije samo religijski čin, već duboko ukorijenjeni društveno-kulturni događaj, ispunjen toplinom, porodičnom bliskošću, poštovanjem prema starijima i prisjećanjem na one kojih više nema. U tom smislu, Bajram u bošnjačkoj tradiciji ima emocionalnu i identitetsku dimenziju koju ne nalazimo uvijek u istom obliku kod drugih muslimanskih naroda.
Izvor: Bosna.hr