Nenad Čanak, bivši lider Lige socijaldemokrata Vojvodine, govorio je za Klix.ba o odnosu zvaničnog Beograda prema smrti presuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića.
Čanak napominje da je od velike važnosti istaći da Ratko Mladić nije ratni zločinac, već “presuđeni ratni zločinac” čime se potvrđuje legitimitet pravosudnih institucija.
“On je najobičniji bijednik koga je odškolovala i do pukovnika dovela država koju je ubio. Poslije toga je Srbija i Jugoslavija, koja je već bila sramni falsifikat države, od njega napravila generala, a Karadžić mu je dao čin general – pukovnika. On nikada u životu nije ušao u crkvu kao vojno lice s petokrakom na kapi, dok to nije postalo probitačno. Konvertit, karijerno vlastohlepan bijednik koji se, koristeći instrumente sile federalne države, obračunavao sa ženama, djecom i vezanima. Čim je dobio prvi otpor, nestalo je te velike hrabrosti. Kada je Armija RBiH došla na 40 kilometara od Banje Luke, niko se nije spremao za odbranu, svi su popakovali kofere. Amerikanci su spasili Republiku Srpsku da uopšte opstane, inače ne bi postojala”, rekao je Čanak za Klix.ba.
On je dodao da su sve genocidne aktivnosti koje je Mladić provodio u direktnoj vezi s programom “Homogena Srbija” autora Stevana Moljevića, čemu je Mladić bio samo egzekutor.
“Tu imate vlastohlepnoga oficira koji je zgazio svoju oficirsku čast, jer oficira čini vojno znanje plus zakletva državi. Samo vojno znanje je jednako bandit. Čitava priča o Ratku Mladiću, Republici Srpskoj i Republici Srpskoj Krajini jedan je duboki falsifikat. Pravljena je i uniforma koja treba da podsjeća na kape iz Prvog svjetskog rata, a stavlja je na glavu čovjek koji je bio general jugoslovenske vojske i položio zakletvu da će čuvati bratstvo i jedinstvo, a onda je tu istu braću uzeo pa poklao i postreljao uz opravdanje da se svete Turcima za bunu protiv dahija – 400 godina kasnije. Dahije su inače bile odmetnute od sultana, a Srbi su tada bili na istoj strani sa Carigradom, kada je počela buna na dahije”, rekao je Čanak.
Čanak je govoreći o najavljenoj državnoj sahrani ratnog zločinca Mladića rekao da su se ljudi oko srbijanskog predsjednika Vučića “malo preračunali” čime su sebe doveli u nezgodnu situaciju.
“Lično mislim da od toga nema ništa. Zbog toga što su se zaletjeli da uberu neki poen prije izbora najavljenih za oktobar, pa su dobili poruku od međunarodne zajednice da to neće moći i da ko god teži mjestu u Evropskoj uniji ne može veličati presuđene ratne zločince. Čim se to pojavilo, isti ministar koji je istrčao sa državnom sahranom rekao je da će se poštovati želja porodice — a ispostavit će se da je želja porodice da to bude bez prisustva javnosti. Slučaj sahrane generala Pavlovića ne može biti urnek jer tada nije bio takav pritisak. Oficijelni Beograd reaguje samo na pare i na silu”, rekao je Čanak.
Komentirajući, iz ove perspektive, izjavu nekadašnjeg predsjednika Srbije Borisa Tadića, Čanak je istaknuo da se za skidanje ljage sa Srbije treba “promijeniti percepcija građana prema državi kao takvoj, a to je proces koji će trajati generacijama”.
“Kompletna intelektualna javnost i svi koji su se pobunili protiv mainstream politike potisnuti su sa političke scene. Više nemate nijednu slobodnu televiziju s nacionalnom frekvencijom, nemate štampane medije, nemate slobodan nastup. Srbija je zemlja potpunog mraka, a Republika Srpska je privremeno, ali vrlo otrovno, leglo načina mišljenja koje se zasniva na tome da je patriotizam najunosnija privredna grana, pa se tako u Banjoj Luci zida spomenik caru Lazaru, koji sa Banjom Lukom ima veze koliko i ja sa Singapurom”, rekao je Čanak.