U nedjelju 2. juna biće održani lokalni izbori u mnogim gradovima u Republici Srbiji. Tog dana će i građani Tutina i Sjenice svojom glasačkom voljom odlučiti o budućem odborničkom sastavu njihovih skupština i o tome ko će biti nosioci vlasti tokom narednog četvorogodišnjeg perioda.
Piše: Esad Rahić | Sandzacke.rs
Od racionalnosti glasačke odluke građana ovih opština zavisiće i njihova sudbina i ekonomsko, investiciono i infrastukturno stanje u narednim godinama u sredinama u kojima žive. Zbog eventualnog nepromiišljenog i pogrešnog izbora nosioca vlasti snosiće negativne posljedice prije svega oni što su im dali svoj glas.
Ne može se očekivati od onih koji su već godinama, pa čak i decenijama bili na vlasti, kojima su glasači više puta davali šansu da se poprave i uklone uočene nedostatke, i koji su ne samo ponavljali iste greške i ispoljavali iste nesposobnosti i nedosljednosti, redovno drastično odstupajući od predizbornih obećanja, da mogu biti bolji nego što su do sada bili.
Krajnje je vrijeme za političke promjene
Da je korisna za sve građane saradnja vlasti u Tutinu i u Sjenici sa SDP-om znao je i mudri rahmetli Šemsudin Kučević i tadašnja vlast u Sjenici i za kratko vrijeme zahvaljujući autoritetu i preduzimljivosti gospodina Rasima Ljajića obezbjeđen je priliv finansijskih sredstava i investicija u ove dvije opštine kao nikada do tada. Nažalost najpametniji čovjek kojeg je ikada imala SDA Sandžaka je iznenada tragično izgubio život, a njegovi nasljednici nisu bili ni njegova blijeda sjenka i bili su za razliku od njega slijepi izvršioci pogrešnih političkih instrukcija partijske centrale.
Dovoljno je samo baciti pogled na fizionomiju sandžačkih gradova i odmah primjetiti u kojim sandžačkim gradovima se radi i gradi, a koji gradovi stagniraju i nazaduju u pogledu kompletne infrastukture. Novi Pazar je za relarivno kratak vremenski period doživio urbanistički i infrastukturni preporod. U svakoj ulici se radi i gradi. Rezultati su vidljivi na mjesečnom nivou, a o dužim vremenskim periodima da ne govorimo.
Treba birati one koji grade, rade, ostvaruju konkretne rezultate, a ne one koji politički egzistiraju isključivo na osnovu povremenih bombastičnih populističkih nacionalnih i antirežimskih izjava i retoričkih egzibicija, sa kratkoročnim medijskim efektima, koje dugoročno proizvode samo štetne posljedice po bošnjački narod i njegovu egzistenciju na ovim prostorima.
Nama ne treba bezsadržajna i beskorisna verbalna demagogija i retorika od koje godinama politički žive neke partiije. Uveliko su potrošena priče o autonomiji Sandžaka, o specijalnom statusu Sandžaka i slične političke minhauzenske konstrukcije. Osim zamjeranja sa centralnom vlašću i sa većinskim narodom ovi Potemkinovi projekti nisu imali nikakve druge posljedice.
Narod se definitivno mora suočiti sa realnom situacijom u kojoj živi i sa realnim dometima sandžačke politike. Megalomanski politički projekti i ideje su doživjele potpuni krah. Ostale su samo ruine jedne promašene, neozbiljne i utopijske politike. Svi drugi koji su bili skromniji u političkim zahtjevima nazivani su nacionalnim izdajnicima.
Kada su drugi bili kooperativni u političkoj saradnji sa Vladom u Beogradu nazivani su srpskim slugama i poltronima, ali kada su oni bili u istoj Vladi to je bilo potpuno normalno i tumačeno kao patriotski čin.
I u zadnjem mandatu u Tutinu ih je održala na vlasti koalicija sa navodno omraženim SNS-om. Kakva nedosljednost i protivrečnost između izjava na konferencijama za medije i nastupa na predizbornim skupovima i konkretnih djela i postupaka! Nama više ne trebaju prodavci političke, nacionalne i lažne patriotske magle, već ozbiljni i realni političari koji svake hefte ne mijenjaju stavove.
Trebaju nam ljudi sa ekonomskom vizijom
Nama ne trebaju jalam (lažne) političke gazije, već pametni i pragmatični političari koji će što više finansijskih sredstava preusmjeriti i pretočiti iz republičkih fondova u pravcu fondova sandžačkih opština.
Prirodno je i normalno da naše stranke budu dio republičke vlasti, da budu u centrima odlučivanja, jer ukoliko nisu dio centralne vlasti i cijeli Sandžak će biti potpuna i beznačajna politička periferija, izbačena i izolovana od svih političkih i ekonomskih tokova.
Trebaju nam lideri čiji politički format, kalibar i autoritet prelazi granice Sandžaka ili samo jedne sandžačke opštine i preliva se na cijelu teritoriju države u kojoj živimo. Nama trebaju ljudi sa ekonomskom vizijom o razvoju Tutina i Sjenice, ljudi koji malo pričaju i obećavaju, a mnogo rade i ostvaruju.
Jedina stranka koja ispunjava pomenute kriterijume je SDP i čovjek koji je njena personifikacija – gospodin Rasim Ljajić. On nije nikada zloupotrebljavao i eksploatisao političku i nacionalnu demagogiju i nije davao olaka obećanja o nečemu što je i sam znao da je neostvarivo i neizvodljivo. Uvijek je stavljao u prvi plan realni pragmatizam ispred bezsadržajnog i praznog populizma koji donosi mase i glasove, ali ničemu ne vodi.
Napuštajući srpski presto kralj Milan Obrenović se u pismenoj abdikaciji požalio da nikada nije razumeo svoj narod, a i njegov narod njega. Gospodin Ljajić je uvijek i te kako razumeo svoj narod, ali ponekada jedan dio njegovog naroda nije razumeo njega. On je godinama bio prepreka svakom političkom i nacionalnom avanturizmu i pustolovini koje bi mogle dovesti njegov narod do nacionalne tragedije i ugroziti njegov biološki opstanak.
Drugi su to proglašavali za nedostatak hrabrosti i odlučnosti i deficitarnost patriotizma, ali on je stoički podnosio te niske političke udarce i kontinuirano znao jasnu razliku između pogubnog političkog avanturizma i surove realnosti, i često nas je znao sačuvati od samih sebe i naših nepromišljenosti, što je najteži zadatak političara na ovim nestabilnim i krcatim tenzijama i potencijalnim opasnostima prostorima.
Osim toga SDP je stranka najotvorenija i najspremnija za eventualne koalicione sporazume sa drugim strankama koji će biti na dobrobit građana ovih opština.
Vrijeme je za promjene. Glasači moraju konačno skupiti hrabrost za to i dati nekom drugom šansu da pokaže šta zna i šta umije. Dokle dosipati vodu u bure za koje se odavno vidi i zna da širimice propušta vodu. Građani Tutina i Sjenice moraju prije svega da razmišljaju o vlastitom dobru i napretku i o ljudima koji ih doista mogu povesti u tom pravcu. Zašto slijepo i neprestano navijati za tim koji godinama kontinuirano gubi utakmice.
Tutin i Sjenicu samo SDP može ekonomski I infrastukturno oporaviti i regenerisati. Ova dva grada su ekonomski i infrastrukturno dovedena do linije uzbune i beznađa.
Kao poznavaoci prošlosti i sadašnjosti, Društvo historičara Sandžaka smatra da je SDP jedino sposoban da povede Tutin i Sjenicu putem razvoja i progresa i da im građani trebaju dati šansu da pokažu i dokažu koliko znaju i umeju. A dokazali su u Novom Pazaru da su doista sposobni, preduzimljivi i da postižu rezultate vrijedne poštovanja.
Autor je predsjednik Društva historičara Sandžaka