Drugi Memorandum SANU je dokument iz 2012., koji je stvorila Srpska akademija nauka i umjetnosti – SANU kao strateški program srpske inteligencije, podsjeća novinska agencija Patria.
Dobrica Ćosić, Ljubomir Tadić (otac tadašnjeg predsjednika Srbije) te grupa srpskih akademika i književnika su autori Memoranduma.
Drugi Memorandum SANU u svom sadržaju nimalo ne odstupa od već poznatih velikosrpskih programa (“Načertanije”, Srbi svi i svuda,Homogena Srbija..) samo je moderniziran za svoje vrijeme. Ponajviše je usmjeren na saniranju štete koje je velikosrpskom projektu i ugledu Srbije nanijela neuspješna agresija na Hrvatsku i BiH, neuspješno dekonstituiranje Kosova. Za izvršenje ovog memoranduma naglašena je misija Srpske pravoslavne crkve.
Dvije izjave su dobar opis lajtmotiva ovog drugog memoranduma. Prva je ona koju je rekao otac srbijanske politike druge polovine 20. stoljeća Dobrica Ćosić.On je 2012. izjavio za beogradsku štampu “da su Srbi u 20. stoljeću izgubili četiri rata (Slovenija, Hrvatska, BiH i Kosovo), ali da u 21. stoljeću trebaju gledati kako se u miru dobivaju izgubljeni ratovi”.
Druga izjava je ona prof. Ljube Tadića (oca Borisa Tadića, tadašnjeg predsjednika Srbije), koji nije nebitni neovisni intelektualac, nego jedan od najistaknutijih srpskih intelektualaca: “Vojni gubitak Srpske Krajine i slavonskih zemalja, gde su Srbi bili većina, mi ne smijemo nikad prihvatiti kao definitivni gubitak. Te krajeve nikad ne treba smatrati izgubljenim, jer ni Nijemci nisu Istočnu Njemačku smatrali definitivno izgubljenom. Čak ni u ustavu”.
Drugi memorandum SANU je osmišljen u devet tačaka. Izbacio je nasilje i “bitke koje mogu biti i oružane”. Devet tačaka drugog memoranduma su:
1. Umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja, i optužnicama, potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova staviti je u ravnopravan položaj sa državama u okruženju.
2. Odvratiti pažnju regionalnih i međunarodnih medija sa završnih procesa bivšim pripadnicima srbijanskog političkog, obavještajnog i vojnog vrha i političkog vrha Republike srpske kojem se sudi u Haškom tribunalu
3. Susjedne države BiH, Hrvatsku i Kosovo dovesti u položaj da odustanu od tužbi najavljenih pred međunarodnim sudovima.
4. Pokajničkim akcijama dovesti Srbiju u jednak položaj sa stradalim i oštećenim državama iz okruženja.
5. Insistirati na zatvaranju Haaškog tribunala i na suđenju generalu Ratku Mladiću pred domaćim pravosuđem.
6. Destabilizirati vlade susjednih država, provocirati unutrašnje nezadovoljstvo i nemire i slabiti oštricu optužbi protiv Srbije.
7. Pomagati otcjepljenje Republike Srpske.
8. Insistirati na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i izvršiti tranziciju srpskih zajednica u državama regije u unitarnu, svesrpsku zajednicu.
9. Zaustaviti odvajanje Vojvodine, spriječiti dalju regionalizaciju Srbije i oslabiti djelovanje Islamske zajednice u Sandžaku.
Posebno poglavlje ovog memoranduma bavi se istočnom Hrvatskom, Republikom Srpskom i sjevernim Kosovom. U vanjskoj politici su autori predložili neka se Srbija okrene prema Kini u vojnom i političkom smislu, glede činjenice da Rusija Srbiju ne podupire kao što je to nekad bilo.
Tajni velikodržavni dokument nastao je prije nekoliko godina u krugu srpskih akademika iz Beograda i decidirano definiše strateške velikosrpske ciljeve i daje detaljne upute političkom rukovodstvu Republike Srpske i Srbije kako ih operacionalizovati.