Close Menu
Sandzacke.rs
  • Vijesti
    • Sandžak
    • Regija
    • Svijet
    • Crna hronika
    • Crna Gora
    • Srbija
    • Dijaspora
  • Sport
  • Kultura
  • Bošnjaci
  • Stav
  • Magazin
  • Lifestyle
  • Retrovizor
Facebook X (Twitter) Instagram
Sandzacke.rs
  • Vijesti
    • Sandžak
    • Regija
    • Svijet
    • Crna hronika
    • Crna Gora
    • Srbija
    • Dijaspora
  • Sport
  • Kultura
  • Bošnjaci
  • Stav
  • Magazin
  • Lifestyle
  • Retrovizor
Facebook X (Twitter) Instagram
Sandzacke.rs
Home»Izdvojeno»Još jedan dokaz iz harvardskog arhiva: “Nijesam, no Bošnjak”
Izdvojeno

Još jedan dokaz iz harvardskog arhiva: “Nijesam, no Bošnjak”

Sandzacke.rsBy Sandzacke.rs18/10/2026Updated:19/10/2026Nema komentara8 Mins Read
Podijeli Facebook Twitter Pinterest Telegram LinkedIn Tumblr Email Copy Link
blank
Milman Parry kolakcija fotografija
Share
Facebook Twitter LinkedIn Pinterest Email Copy Link

Novinar Almir Mehonić piše za sarajevski Stav o rukopisnom zapisu iz arhive Univerziteta Harvard iz 1935. godine, u kojem je guslar Šaćir Dupljak iz Korita kod Bijelog Polja na pitanje je li Arnaut odgovorio: “Nijesam, no Bošnjak.” Tekst donosi i svjedočanstva Avde Međedovića i Šeća Kolića o historijskom kontinuitetu bošnjačkog imena.

  Piše: Almir Mehonić

U vremenu kada se o bošnjačkom identitetu ponovo vode rasprave, kada se nerijetko može čuti tvrdnja da je ime Bošnjak novijeg datuma ili da se to ime u prošlosti nije koristilo za vlastito imenovanje, iz arhivske građe Univerziteta Harvard dolazi još jedno izuzetno vrijedno svjedočanstvo.

Riječ je o rukopisnom zapisu razgovora sa guslarom Šaćirom Dupljakom iz Korita kod Bijelog Polja, nastalom 1935. godine u okviru velikog istraživačkog poduhvata američkog naučnika Milmana Parryja. U tom razgovoru, među brojnim pitanjima o životu, porijeklu, porodici i vojničkim danima, našlo se i jedno naizgled usputno pitanje koje danas ima posebnu historijsku vrijednost, piše.

Ispitivač Nikola Vujnović pitao je Dupljaka:

“Jesi li Arnaut?”

Odgovor je glasio:

“Nijesam, no Bošnjak.”

Posebnu težinu ovom svjedočanstvu daje činjenica da ono nije nastalo u okviru nekog nacionalnog programa, političkog skupa ili rasprave o identitetu. Zabilježeno je tokom etnografskog istraživanja, u razgovoru s čovjekom koji nije znao ni čitati ni pisati, a koji je na pitanje o svojoj pripadnosti odgovorio onako kako je sebe razumijevao i imenovao.

blank

Da bismo razumjeli vrijednost ovog dokumenta, potrebno je vratiti se u tridesete godine prošlog stoljeća. Milman Parry, američki klasični filolog i profesor na Harvardu, došao je na prostor tadašnje Jugoslavije s namjerom da istraži način na koji nastaju i prenose se velike usmene epske pjesme. Njegovo osnovno naučno pitanje bilo je povezano s Homerom, odnosno s nastankom Ilijade i Odiseje.

Parry je smatrao da se tajna antičke usmene epike može bolje razumjeti proučavanjem živih epskih pjevača. U Bosni, Hercegovini i Sandžaku pronašao je izuzetno bogatu tradiciju, u kojoj su pjevači, često bez formalnog obrazovanja, bili sposobni kazivati hiljade stihova i oblikovati opsežne epske priče.

U istraživanjima su mu pomagali mladi Albert Lord, koji će kasnije postati jedan od najznačajnijih svjetskih proučavalaca usmene književnosti, te Nikola Vujnović, koji je vodio i zapisivao brojne razgovore s pjevačima i drugim sagovornicima.

Tokom istraživanja nastala je ogromna zbirka zvučnih snimaka, rukopisnih bilježnica, pjesama, razgovora i fotografija. Njena jezgra danas se čuva u harvardskoj biblioteci Widener, u okviru zbirke Milman Parry Collection of Oral Literature.

Iako su istraživači prvenstveno tragali za odgovorima na pitanja o usmenom pjesništvu, sačuvali su mnogo više od književne građe. Njihovi zapisi predstavljaju dragocjenu sliku života, jezika, običaja, porodičnih odnosa i načina na koji su ljudi tog vremena govorili o sebi.

Upravo u tome leži i vrijednost razgovora sa Šaćirom Dupljakom.

blank

Šaćir Dupljak: Čovjek iz Korita koji je znao svoje ime

Prema sačuvanom rukopisnom zapisu, Šaćir Dupljak imao je sedamdeset godina kada je razgovarao s Nikolom Vujnovićem. Na pitanje odakle je, odgovorio je da je rođen u Koritima, u koritskoj opštini, na području tadašnjeg bjelopoljskog sreza. Kazao je da ne zna čitati ni pisati. Govorio je o svom životu, porodici i vremenu koje je proveo u osmanskoj vojsci.

Razgovor se odvijao sasvim prirodno. Ispitivač je postavljao pitanja, a Dupljak odgovarao narodnim govorom, bez uljepšavanja i bez pokušaja da njegove riječi zvuče drugačije nego što su se izgovarale u svakodnevnom životu.

U jednom dijelu razgovora, nakon spominjanja boravka u turskoj vojsci, postavljeno mu je pitanje je li Arnaut, odnosno Albanac.

Dupljak je odgovorio: “Nijesam, no Bošnjak.”

U toj rečenici posebno je značajno što sagovornik ne prihvata ponuđeno imenovanje, nego ga ispravlja i navodi vlastito. I upravo zato ovaj zapis predstavlja neposredno svjedočanstvo da je narodno ime Bošnjak bilo prisutno u svakodnevnom govoru stanovništva.

Važno je naglasiti i da Dupljak nije bio obrazovani nacionalni djelatnik niti javna ličnost čije bi riječi bile oblikovane političkim djelovanjem. Bio je čovjek iz naroda, rođen približno sredinom 19. stoljeća, koji je vlastiti identitet ponio iz vremena znatno starijeg od samog razgovora. Njegovo svjedočanstvo zato ima vrijednost koja nadilazi četiri riječi zabilježene na požutjelom papiru.

Za otkrivanje ovog dragocjenog zapisa zaslužan je Eldin Dupljak, zaljubljenik u historiju koji je godinama pokušavao doći do nedostupnih materijala iz zbirke Milmana Parryja na Harvardu. Znao je da se među kazivačima nalaze Šaćir i Husein Dupljak, ali njegovi raniji pokušaji da stupi u kontakt s kustosima nisu urodili plodom. Slučajan susret s čovjekom porijeklom iz Korita, na utakmici reprezentacije BiH u Americi, ponovo ga je podstakao na istraživanje. Ovoga puta Harvard je odgovorio, a zahvaljujući njegovoj upornosti javnosti je postalo dostupno još jedno vrijedno svjedočanstvo o historijskom kontinuitetu bošnjačkog imena.

Tri svjedočanstva iz istog kraja

Dupljakov odgovor nije usamljen primjer u Parryjevoj zbirci. Naprotiv, on se nadovezuje na dva ranije poznata svjedočanstva iz bjelopoljskog kraja, koja su već privukla pažnju istraživača bošnjačke historije i kulture.

Prvo je svjedočanstvo čuvenog epskog pjesnika Avde Međedovića, jednog od najznačajnijih kazivača usmene epike koje su Parry i Lord susreli tokom svojih istraživanja. Međedović je američke naučnike zadivio sposobnošću da kazuje izuzetno duge epske pjesme, zbog čega je u naučnoj i široj javnosti postao poznat kao bošnjački Homer. Međutim, pored njegove književne veličine, posebno je zanimljiv i razgovor vođen 31. jula 1935. godine u Bijelom Polju. Govoreći o odlasku u osmansku vojsku, Međedović je spomenuo grupu mladića iz Sjenice i Bijelog Polja, navodeći:

“Četiri stotine momaka, svi Bošnjaci se vičemo, Bošnjaci u jedan tabor.”

Zatim je napravio razliku između njih i drugih vojnika, govoreći da su tamo bili Arnauti i Turkuše, kako su nazivali Anadolce. Ovo je posebno važan detalj. Međedović ne koristi ime Bošnjak samo kao usputnu oznaku. Njime imenuje zajednicu kojoj pripada i razlikuje je od drugih skupina s kojima je dijelio vojničko iskustvo.

Drugo svjedočanstvo dolazi od Šeća Kolića, epskog pjevača rođenog u Kolašinu 1867. godine, koji se kasnije nastanio u bjelopoljskom kraju. U razgovoru sa saradnicima Milmana Parryja, na pitanje jesu li se u Kolašinu osjećali Crnogorcima ili Bošnjacima, Kolić je odgovorio:

“Bošnjaci, no kako. Oho, Bošnjaci prve klase. A, bez arnautluka.”

Za razliku od Dupljakovog rukopisnog svjedočanstva koje ovdje predstavljamo, Kolićev odgovor poznat je i putem sačuvanog zvučnog zapisa. To njegovim riječima daje posebnu dokumentarnu snagu. Nije riječ samo o kasnijem prepričavanju, nego o glasu čovjeka koji je živio u drugoj polovini 19. i prvoj polovini 20. stoljeća.

Sada, uz Međedovića i Kolića, imamo i treće svjedočanstvo Šaćira Dupljaka. Jedan kaže da su se zvali Bošnjacima. Drugi kaže da nisu Crnogorci i s ponosom ističe da su bili Bošnjaci prve klase. Dok treći, upitan je li Arnaut, jednostavno odgovara da nije, nego da je Bošnjak. Njihove izjave nisu identične, ali je njihova zajednička vrijednost upravo u tome što dolaze iz različitih razgovora i životnih okolnosti.

blank

Kada dokument progovori protiv zaborava

Šaćir Dupljak nije mogao znati kakve će se rasprave o identitetu voditi gotovo stoljeće nakon njegovog razgovora s američkim istraživačima. Nije mogao znati ni da će njegov odgovor završiti u jednom od najznačajnijih svjetskih arhiva usmene književnosti. Pa ipak, njegov glas, sačuvan u rukopisnom obliku, danas nam govori nešto veoma određeno, u njegovom svijetu ime Bošnjak postojalo je kao vlastito imenovanje.

Ova tri primjera, i to samo iz jednog geografskog područja, sasvim su dovoljna da ospore kategoričku tvrdnju kako ljudi početkom 20. stoljeća nisu sebe nazivali Bošnjacima. Posebno je važno što su sva tri zabilježena u okviru istog velikog naučnog poduhvata, a ne naknadno rekonstruirana iz porodičnih predanja ili političkih tumačenja.

Upravo zbog toga arhivska građa ima prednost nad proizvoljnim tvrdnjama. Ona nam omogućava da umjesto naknadnih pretpostavki čujemo, odnosno pročitamo, šta su ljudi određenog vremena zaista govorili.

U slučaju Avde Međedovića, Šeća Kolića i Šaćira Dupljaka ne moramo nagađati kako su se imenovali. Njihovi odgovori su zabilježeni. Posebno je važno da se ovakvi zapisi učine dostupnim široj javnosti, ali i da postanu predmet ozbiljnijih istraživanja historičara, lingvista, etnologa i proučavalaca usmene književnosti.

Harvardske bilježnice još nisu ispričale sve

Otkriće Dupljakovog odgovora otvara i jedno mnogo šire pitanje: koliko se sličnih svjedočanstava još nalazi u obimnoj zbirci Milmana Parryja?

Američki istraživači iza sebe su ostavili hiljade zvučnih zapisa i veliki broj rukopisnih bilježnica. Njihova pažnja bila je usmjerena na usmenu književnost, ali su razgovori s kazivačima često zahvatali gotovo sve oblasti njihovog života. U njima se nalaze podaci o porodicama, seobama, vojsci, zavičaju, običajima, vjerovanju i društvenim odnosima.  Zbog toga bi sistematsko proučavanje ove zbirke trebalo biti jedan od važnih zadataka naših naučnih i kulturnih ustanova.

Parry i Lord nisu došli u Sandžak da istražuju historiju bošnjačkog nacionalnog imena. Njihov cilj bio je razumjeti Homera. Ali historija ponekad sačuva najvažnije odgovore upravo ondje gdje ih niko nije namjeravao tražiti. Tako su, tragajući za tajnama antičkog pjesništva, američki istraživači zabilježili i riječi ljudi koji su živjeli daleko od velikih političkih centara, a koji su vlastitu pripadnost iskazivali jasno i neposredno.

Devedeset godina kasnije, te riječi ostaju sačuvane na stranicama harvardske arhivske građe.

Izvor: Stav.ba

Almir Mehonić Eldin Dupljak Harvard Milman Parry Šaćir Dupljak
Share. Facebook Twitter Pinterest LinkedIn Tumblr Email Copy Link
Previous ArticleZlatni Bihor, đe se rađaju najljepše priče
Next Article SPP održao predizborni skup u Sjenici, u fokusu infrastrukturni projekti i rad lokalne vlasti
blank
Sandzacke.rs

Vezani članci

Dokle će Rožaje šutjeti pred kockarnicama?

07/11/2026

“Muamer prije Muftije“: U Novom Pazaru premijerno prikazan dokumentarni film o životu akademika Zukorlića

05/11/2026

Svetionik otvorio konkurs za stipendije za studente i srednjoškolce iz Sandžaka

05/11/2026
Add A Comment

Comments are closed.

NAJNOVIJI ČLANCI

Studentska lista traži istragu o vezama Vučića sa Šarićem i Belivukom: Upućen poziv tužilaštvu i MUP-u

RIK utvrdila konačan broj birača: 114.777 Bošnjaka ima pravo glasa na izborima za BNV

Dokle će Rožaje šutjeti pred kockarnicama?

2,5 miliona eura za četiri godine: Šta su Bošnjaci dobili od BNV?

BOJKOT IZBORA ZA BNV: Hoćemo li ponovo glasati da bismo dobili šipak?

Predstavnik sandžačke dijaspore iz Francuske podržao bojkot izbora za BNV: “Izađite i sve ih prekrižite”

Uplašili se bojkota izbora za BNV: Sada i vjerski autoriteti pozivaju Bošnjake na izbore

Facebook X (Twitter) Instagram Pinterest
  • O nama
  • sandzacke.novine@gmail.com
  • privacy
  • Impressum
© 2011-2025 Sandzacke.rs. Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Type above and press Enter to search. Press Esc to cancel.