U sarajevskom naselju Širokača, u kući staroj oko 200 godina živi stogodišnja Selma Hadžagić. Ova starica je dobrog zdravlja i raduje se svakome ko joj pokuca na vrata.
Rođena je i odrasla u Berkuši, a nakon udaje preselila se svega stotinjak metara dalje, u ulicu Sutorinska gdje i danas živi sa sinom Enesom. Muž je preminuo prije skoro 40 godina, a i kćerka.
Prisjeća se da je nekada ova ulica bila puna rodbine, kako njene tako i muževe. Međutim, danas više nema nikoga, umrli su ili se odselili.
Sjeća se ova nana i kako je sama išla u školu na Bistriku, ali i želje da radi u fabrici. Ali, muškarci iz njene kuće joj to nisu dozvolili pa je odgajala djecu i bavila se poslovima u kući.
“Žao mi je što nisam završila više škole, ali eto. U fabrici duhana su mnogi radili. Otac i braća su radili tamo, međutim, meni nisu dozvolili. A ja sam htjela. Zbog toga nigdje nisam radila”, navodi Selma.
Odrasla je u duhu tradicije i običaja i naučena da posti od malih nogu.
“Imala sam majku, oca, sestru i dva brata. Postilo se. Ujutro se ustajalo na sehur. Post se nije prekidao. Radilo se i svako se iftario kada je stigao”, ističe Selma.
Ipak, kako je kazao sin Enes, od prošle godine više ne može postiti svaki dan, ali posti koliko može i koliko joj zdravlje dopušta.
“Postim od djetinjstva. I danas klanjam i učim. Nije mi teško postiti. Ne radim ništa pa nije teško, ali dok se bilo mlado morala sam obavljati sve obaveze i u bašti, a i postiti”, ispričala je Selma.
Ova starica je u Sarajevu bila i za vrijeme Drugog svjetskog rata i rata ’90-ih godina.
Izvor: Anadolija