Ako se pad SDA Sandžaka posmatra bez stranačke propagande, teško ga je objasniti jednom greškom, jednim izborima ili pojavom konkurentskih stranaka. Riječ je o procesu koji traje godinama. Stranka koja je početkom devedesetih bila gotovo sinonim za bošnjačku političku organizaciju u Sandžaku danas je trećeplasirana politička snaga, dok se njen lider Sulejman Ugljanin suočava s činjenicom da više ne može govoriti u ime većine Bošnjaka kao što je to nekada mogao.
Autor: Nedžad Smailagić
Ugljanin je na čelu SDA od njenog osnivanja 1990. godine. Za generaciju koja je tada politički stasavala bio je simbol političkog organizovanja i jedan od najvažnijih bošnjačkih lidera. Danas upravo dugogodišnje vezivanje stranke za jednog čovjeka dio birača vidi kao jedan od njenih najvećih problema. SDA se, posebno među mlađim biračima, sve manje doživljava kao široki bošnjački pokret, a sve više kao stranka čiji je politički identitet neraskidivo vezan za Ugljanina.
Drugi problem je jaz između velikih nacionalnih tema i svakodnevnog života građana. Autonomija Sandžaka, status Bošnjaka i suočavanje sa zločinima iz devedesetih ostali su važni dijelovi politike SDA. Ali birač danas pita i za posao, infrastrukturu, škole, bolnicu, investicije, lokalnu vlast i budućnost svoje djece. U međuvremenu su se pojavili SDP i SPP, ponudili drugačije političke modele i razbili nekadašnji monopol SDA nad bošnjačkim biračkim tijelom.
Od pokreta do stranke jednog lidera
Najveći problem SDA danas možda nije to što je izgubila izbore. Izbori su samo posljedica. Mnogo je važnije pitanje zašto je izgubila sposobnost da oko sebe okuplja ljude koji nisu već čvrsto vezani za Ugljanina.
SDA je decenijama građena oko snažnog lidera. To je u određenom periodu bila njena najveća prednost. Ugljanin je imao autoritet kakav nijedan drugi bošnjački političar u Sandžaku nije imao. Stranka je imala jasnu nacionalnu poruku, organizaciju i biračko tijelo koje je znalo zašto glasa.
Vrijeme je promijenilo političku scenu, ali se SDA nije promijenila istom brzinom.
Ugljanin je ostao centralna figura stranke. Nema ozbiljnog pokušaja da se napravi generacijska smjena koja bi biračima pokazala da SDA može postojati i izvan njegove političke biografije. Zbog toga se pitanje budućnosti SDA sve češće pretvara u pitanje šta će biti sa strankom kada Ugljanin više ne bude njen lider.
To nije samo problem jedne osobe. To je problem političke organizacije koja je vremenom rastjerala ključne ljude, a nije uspjela izgraditi novu generaciju dovoljno snažnih ličnosti koje bi biraču dale razlog da ostane uz SDA i kada se političke okolnosti promijene.
Bošnjaci više ne glasaju kao nekada
Nekada je bilo dovoljno da se kaže SDA i veliki dio bošnjačkog biračkog tijela znao je gdje pripada. Danas to više ne postoji.
Bošnjaci u Sandžaku imaju više političkih opcija. Dio ih glasa za SDP zbog lokalne vlasti i praktične politike. Dio je otišao prema SPP-u, posebno birači kojima su važni nacionalni identitet, vjera i oštriji politički nastup. Dio je ostao uz SDA. Ima i onih koji više ne žele glasati ni za jednu od tri stranke.
To je najveći poraz nekadašnje SDA politike. Ne zato što postoje druge bošnjačke stranke, nego zato što SDA više nema odgovor na njihovo postojanje.
Ugljanin često govori o potrebi bošnjačkog jedinstva. Danas taj poziv zvuči drugačije nego prije dvadeset ili trideset godina. Ako je cilj jedinstvo Bošnjaka, pitanje koje dio birača postavlja jeste zašto bi se to jedinstvo moralo ostvarivati upravo oko SDA i njenog dugogodišnjeg lidera.
Tu se dolazi do neugodne činjenice za SDA: stranka koja je nekada okupljala druge danas mora nagovarati druge da se priključe njoj.
SDP je uzeo ono što SDA nije ponudila
Rasim Ljajić i SDP nisu osvojili bošnjačko biračko tijelo zato što su ponudili istu politiku kao SDA. Upravo suprotno.
SDP je godinama gradio drugačiju političku priču. Manje velikih nacionalnih parola, više lokalne vlasti, državnih veza, investicija i konkretnih projekata.
Takva politika nije privlačna svakom Bošnjaku. Ali jeste dijelu birača koji izbore posmatra kroz pitanje šta će se promijeniti u njegovom gradu i njegovom životu.
Rezultat je danas vidljiv. Na lokalnim izborima u Novom Pazaru 2023. godine SDP je osvojio 17.269 glasova, SPP 10.759, a SDA 8.972. SDA je završila kao treća bošnjačka politička opcija u gradu koji je decenijama bio jedno od njenih najvažnijih političkih uporišta.
To nije mala razlika koju je moguće objasniti jednom kampanjom. To je politički signal.
SPP je preuzeo dio onoga što je nekada pripadalo SDA
Pojava Muamera Zukorlića, a zatim Usame Zukorlića, dodatno je promijenila odnos snaga.
SPP je uspio privući dio birača koji žele izraženiju bošnjačku politiku, ali ne žele nužno SDA. To je za Ugljanina posebno neugodno jer je riječ o biračkom tijelu koje mu je nekada prirodno pripadalo.
SPP je preuzeo dio nacionalne retorike, ali ju je pokušao predstaviti kroz novu generaciju političara. Usame Zukorlić je mlađi, politički aktivniji u novim okolnostima i pokušava stranku predstaviti kao pokret koji tek treba da napravi političku budućnost.
SDA je, nasuprot tome, ostala zarobljena između vlastite historije i Ugljaninove ličnosti.
Problem sa stalnim vraćanjem na devedesete
SDA ima pravo govoriti o autonomiji Sandžaka, statusu Bošnjaka, diskriminaciji i zločinima. To su stvarne teme i nisu nestale.
Problem nastaje kada politička poruka gotovo uvijek počinje i završava istim temama, dok se malo toga mijenja u načinu na koji se one nude novim generacijama.
Birač koji danas ima 25 ili 30 godina nije politički formiran u isto vrijeme kada je formirana SDA. Njegova pitanja su drugačija. Želi posao, normalne institucije, kvalitetno obrazovanje, bolju zdravstvenu zaštitu i mogućnost da ostane u Sandžaku.
On zna ko je Ugljanin. Zna i šta je SDA predstavljala. Ali to samo po sebi nije razlog da za nju glasa.
Tu SDA ima ozbiljan problem. Stranka je izgradila snažan narativ o tome šta se Bošnjacima dogodilo, ali nije uspjela jednako snažno odgovoriti na pitanje šta će Bošnjacima biti ponuđeno sutra.
Ugljaninova politička nedosljednost
Dio birača Ugljaninu zamjera i česte političke zaokrete.
Tokom karijere bio je opozicionar, ministar u Vladi Srbije, partner vlasti i njen žestoki kritičar. Svaka od tih pozicija može se politički objasniti. Problem je što birač na kraju mora sam procjenjivati gdje završava princip, a gdje počinje politička taktika.
U jednom periodu vlast u Beogradu bila je partner sa kojim treba pregovarati. U drugom je predstavljana kao ozbiljna prijetnja bošnjačkim interesima.
Takva politika može funkcionisati kod čvrstog stranačkog članstva. Teže prolazi kod birača koji nema stranačku knjižicu i koji svaki izborni ciklus procjenjuje šta mu određena politika donosi. Ugljanin je tokom godina uspio sačuvati jezgro SDA. Nije uspio sačuvati nekadašnju širinu.
“Jedna lista” više nije dovoljna
Aktuelni poziv SDA Sandžaka da bošnjačke stranke nastupe zajedno na izborima pokazuje koliko se politička situacija promijenila.
Ugljanin danas govori da bi podjela bošnjačkih glasova oslabila političku snagu Bošnjaka i da bi zajednička lista omogućila veći broj mandata. Izborna matematika u tome može biti potpuno jasna. Politički problem je mnogo složeniji.
SPP i SDP više nisu stranke koje čekaju da ih SDA povede. Imaju svoje lidere, birače, interese i političke računice. Isto važi i za birače koji više ne prihvataju pretpostavku da je glas za bošnjačko jedinstvo automatski glas za SDA.
Zato pitanje više nije samo koliko bi mandata Bošnjaci mogli osvojiti na jednoj listi. Pitanje je ko bi tu listu vodio, kakav bi bio program, ko bi imao kakav uticaj i da li bi birači uopće prihvatili da se političko jedinstvo ponovo gradi oko Ugljanina.
SDA je izgubila monopol, ali još nije nestala
Bilo bi pogrešno tvrditi da je SDA politički nevažna. Stranka i dalje ima prepoznatljivo ime, infrastrukturu, članstvo i birače, a Ugljanin i dalje ima političku težinu. Ali SDA više nije ono što je nekada bila.
Od masovnog bošnjačkog pokreta pretvorila se u jednu od tri relevantne bošnjačke političke opcije, i to u onu najslabiju. Za stranku koja je nekada određivala politički pravac gotovo cijelog Sandžaka, to je ogromna promjena.
Ugljaninova politika dugo je funkcionisala po jednostavnom modelu: Bošnjaci imaju nacionalni problem, SDA zna rješenje, Ugljanin predstavlja Bošnjake. Taj model je nekada bio izuzetno snažan. Danas više nije dovoljan.
Upravo zato je današnji položaj SDA više od običnog izbornog poraza, stranka je izgubila monopol nad samom idejom ko predstavlja Bošnjake. A kada se izgubi monopol, više nije dovoljno ponavljati da si nekada bio prvi. Mora se objasniti biraču zašto bi ponovo trebalo da bude prvi. Upravo tu SDA i Sulejman Ugljanin danas imaju svoj najveći politički problem.
Izvor: Sandzacke.rs