Muslimani širom Evrope dočekali su ramazan u večernjim satima 19. februara 2026. godine, ispunjavajući džamije i započinjući mubarek mjesec prvim teravih-namazima. Od Skandinavije do Balkana, hladne februarske noći zamijenila je toplina zajedničke dove, nade i sabura.
Posebnu simboliku ove godine nosi slika iz Zapadne Trakije. U selu Sahin, nadomak Ksantija, očuvana je stoljetna tradicija najavljivanja ramazana bubnjevima. Djeca obučena u tradicionalnu nošnju iz osmanskog perioda prošla su selom udarajući u bubnjeve i podsjećajući mještane na dolazak najodabranijeg mjeseca. Zvuk koji para tišinu noći nije bio samo najava posta, već i podsjetnik na trajanje identiteta i vjere kroz generacije. Nakon toga, u seoskoj džamiji klanjana je prva teravija, uz dove za mir i prosperitet muslimanskog svijeta.
U Švedskoj su džamije širom zemlje bile ispunjene vjernicima. Uprkos zimskim temperaturama, brojni muslimani okupili su se na prvoj teraviji, upućujući dove za mir u svijetu i stabilnost u zemljama pogođenim sukobima. Slična atmosfera vladala je i u Austriji, gdje su džamije u Beču zabilježile veliku posjećenost, a hutbe su bile posvećene duhovnoj suštini ramazana – samodisciplini, dobročinstvu i solidarnosti.
Na Balkanu su prizori bili jednako snažni. U Skoplju su džamije bile ispunjene do posljednjeg mjesta, a vjernici su formirali safove i izvan objekata. U Tirani je prvi teravih-namaz klanjan u najvećoj džamiji u zemlji, dok su i ostale džamije širom Albanije primile veliki broj postača koji su željeli započeti ramazan u zajedničkoj molitvi.
Na Kosovu su vjernici ispunili centralne džamije u Prištini i Prizrenu, dok su u Bugarskoj muslimani klanjali u jedinoj džamiji u Sofiji. U Srbiji je teravih-namaz klanjan u beogradskoj Bajrakli džamiji, ali i u džamijama širom Sandžaka, gdje ramazan tradicionalno ima poseban duhovni i društveni značaj.
U Crnoj Gori i Hrvatskoj džamije su također bile ispunjene, dok su širom Bosne i Hercegovine prve teravije okupile hiljade vjernika. Posebno je zabilježena velika posjećenost u sarajevskim džamijama, gdje je ramazan dočekan u atmosferi tihe skrušenosti i zajedništva.
Od zvuka bubnjeva u Zapadnoj Trakiji do ezana koji je odzvanjao evropskim metropolama, ramazan je i ove godine stigao kao mjesec nade, oprosta i međusobne bliskosti. U vremenu izazova i podjela, prve teravije podsjetile su da duhovno jedinstvo nadilazi granice i povezuje muslimane širom kontinenta.