Povodom sve glasnijih poziva za objedinjavanjem dviju islamskih zajednica u Srbiji, Islamska zajednica Srbije (IZS), na čelu sa reisu-l-ulemom Senadom ef. Halitovićem, izašla je sa sveobuhvatnom “Platformom o temeljnim načelima uspostavljanja jedinstvene Islamske zajednice u Republici Srbiji“. Ovaj dokument, koji broji 18 tačaka, dolazi kao odgovor na ranije prijedloge muftije dr. Mevluda ef. Dudića, predsjednika Mešihata Islamske zajednice u Srbiji (IZuS), i trenutno predstavlja najkonkretniji institucionalni okvir za moguće ujedinjenje.
Autor: Nedžad Smailagić
Nakon što je muftija sandžački dr. Mevlud ef. Dudić objavio svoj Proglas o principima vraćanja jedinstva Islamske zajednice, čija je analiza pokazala da dokument od druge strane traži gotovo potpunu institucionalnu kapitulaciju, Reisu-l-ulema Islamske zajednice Srbije Senad ef. Halitović odgovorio je Platformom o temeljnim načelima uspostavljanja jedinstvene Islamske zajednice. Već površno poređenje dva dokumenta pokazuje suštinski različit pristup istom cilju, jedinstvu muslimana u Srbiji, ali putem dijametralno suprotne arhitekture procesa.
Međutim, pitanje koje se nameće jeste da li je ova Platforma zaista most ka jedinstvu ili suptilan pregovarački manevar koji nudi kompromise, ali čuva srž postojeće strukture? Analiziramo ključne tačke i čitamo između redova.
Deklarativno jedinstvo, ali sa jasnim polaznim uporištem
Već prve tačke Platforme odišu duhom otvorenosti i pozivom na okupljanje svih muslimana, bez obzira na nacionalnu, jezičku ili regionalnu pripadnost. Naglašava se misija jedinstvene zajednice koja će tumačiti vjeru u skladu s Kur'anom i sunnetom. Riječ je o očekivanom, gotovo deklarativnom uvodu koji ne iznenađuje.
Međutim, Tačka 4 otkriva pravu prirodu ponude. IZS se slaže sa prijedlogom Islamske zajednice u Srbiji da njen postojeći organizacijski okvir bude “polazna pravno-organizacijska osnova“ za buduću zajednicu, ali uz prethodno dogovoreno preimenovanje i ustavne promjene. Drugim riječima, nova zajednica ne bi nastala na praznom prostoru, već bi se izgradila nadogradnjom na institucije koje danas vodi Dudić.
Dok je Dudićev Proglas u tački dva unaprijed definisao da jedinstvena zajednica mora imati sjedište u Novom Pazaru i biti vezana za Sarajevo kao neupitnu datost, Platforma u načelu tri i četiri postavlja stvar drugačije: proces treba da podrazumijeva zajedničko uspostavljanje institucionalnog poretka, uz ravnopravno učešće obje strane, a postojeći okvir Mešihata može biti tek polazna osnova, i to samo uz prethodno dogovoreno preimenovanje i institucionalne promjene. Razlika je suštinska, jedan dokument traži pristupanje gotovom modelu, drugi traži zajedničko kreiranje novog.
Ovo se posebno vidi u načelu deset, koje eksplicitno traži punu paritetnu zastupljenost obje strane u svim ključnim organima tokom prijelaznog perioda, sa jasno navedenom svrhom, sprečavanjem dominacije bilo koje strane. Ovo je direktna suprotnost Dudićevoj tački deset, koja je čelnicima paralelne zajednice zabranjivala kandidaturu za vodeću funkciju na dva izborna ciklusa.
Paritet i podjela funkcija: Ključni ustupci koji mirišu na kompromis
Ono što ovu Platformu čini ozbiljnom jeste niz konkretnih mehanizama zaštite za predstavnike Dudićeve zajednice. Tačka 10 jasno propisuje potpuni paritet u svim ključnim organima tokom prijelaznog perioda. Cilj je, kako se navodi, spriječiti dominaciju bilo koje strane i izgraditi povjerenje do prvih zajedničkih izbora. Ovo je značajan ustupak koji IZS nudi, jer formalno pristaje na dijeljenje moći 50:50, što nije mala stvar.
Ipak, najveća politička bomba skrivena je u Tački 11. Platforma predlaže da se funkcija vrhovnog vjerskog poglavara (reisu-l-uleme) buduće zajednice i funkcija sandžačkog muftije organizacijski i funkcionalno razdvoje i povjere različitim osobama. Ovo je direktan odgovor na strah Bošnjaka u Sandžaku da će ujedinjenjem biti potpuno marginalizovani. Ovakvim rješenjem Sandžak bi zadržao svog posebnog vjerskog autoriteta, koji bi bio nezavisan od centralnog poglavara, čime se osigurava institucionalna ravnoteža i sprječava koncentracija moći.
Međutim, ostaje nejasno kako će ta podjela zaista funkcionirati u praksi i da li će sandžački muftija imati stvarnu nadležnost nad svojim područjem ili će biti samo dekorativna funkcija bez izvršne moći? Platforma to ne precizira, ostavljajući prostor za buduće dogovore.
Prijelazna šura i muslihuni: Ko koga kontroliše?
Umjesto da proces vodi isključivo kabinet jedne strane, kako je predviđala Dudićeva tačka šesnaest, Platforma u načelu dvanaest predlaže formiranje Prijelazne šure (Tačka 12) sastavljene od jednakog broja predstavnika obje zajednice i zajednički prihvaćenih muslihuna, koja bi nadzirala cijeli proces, uključujući izbore, sve do konačnog konstituisanja organa jedinstvene zajednice. Ovo uvodi mehanizam zajedničkog nadzora, umjesto jednostrane kontrole procesa od strane jednog kabineta.
Ono što brine jeste pitanje: ko će birati te muslihune? Ako njihov izbor bude prepušten jednoj strani, cijeli paritet se urušava. Platforma ostaje suzdržana po ovom pitanju, što će vjerovatno biti jedna od ključnih tačaka budućih pregovora. Takođe, nije definisan vremenski okvir, koliko će prijelazni period trajati i kada će se održati prvi izbori? Bez konkretnih rokova, ovaj proces može potrajati godinama, što neodlučnim akterima može odgovarati.
Zaštita imovine, radnih mjesta i međunarodni oslonac
Za razliku od Dudićeve tačke četrnaest, koja je vakufsku imovinu stečenu nakon 2007. kvalifikovala kao “otuđenu” i tražila njen bezuslovan prenos na Mešihat, Platforma u načelu osam govori o zajedničkom pravnom i institucionalnom kontinuitetu, uz preuzimanje ugovorenih prava, obaveza i imovine u okviru Temeljnog sporazuma, te obavezu obje strane da spriječe zloupotrebu prenesene imovine radi obnavljanja podjele. Ovdje se imovinsko pitanje ne rješava jednostranom kvalifikacijom “otuđenja”, već ga se ostavlja pregovorima i budućem sporazumu.
Platforma posvećuje značajnu pažnju zaštiti zaposlenih (Tačka 14) – niko ne smije izgubiti posao zbog ranije pripadnosti jednoj od zajednica. Ovime se šalje jasna poruka imamima, profesorima i službenicima da njihov egzistencijalni status neće biti ugrožen, što je pametan potez za smanjenje otpora na terenu.
Dudićeve tačke sedam, jedanaest i dvanaest nudile su povratak i ostanak imamima i službenicima, ali uz uslov da “nisu ugrozili čast i dostojanstvo najviših vjerskih titula”, formulaciju koja je ostavljala prostor za jednostranu i selektivnu procjenu ko ispunjava taj kriterijum. Platforma u načelu četrnaest ovo rješava jasnije: nijedan imam, profesor ili službenik ne smije izgubiti službu, prava ili status samo zbog ranije pripadnosti jednoj od dvije zajednice, uz pisane garancije pravne sigurnosti i priznavanje radnog staža. Ovdje nema uslovljavanja “dostojanstvom”, već univerzalna zaštita svih zaposlenih, bez obzira na stranu kojoj su ranije pripadali.
Takođe, Tačka 16 ističe njegovanje veza s Rijasetom Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i Dijanetom Republike Turske. Ovdje IZS ne samo da gradi mostove, već i osigurava međunarodni legitimitet procesa. Pozivanje na Tursku i Bosnu sugeriše da bi bilo kakvo osporavanje ovog procesa moglo imati i diplomatske reperkusije, što dodatno jača poziciju IZS-a u pregovorima.
Dok je Dudić u tački trinaest tražio integraciju obrazovnih ustanova nastalih nakon 2007. u postojeći sistem Islamske zajednice u Srbiji, Platforma IZS u načelu petnaest predviđa da te ustanove nastave nesmetano da rade tokom prijelaznog perioda, a da se tek nakon zajedničkih izbora i uspostavljanja novih organa donese odluka o njihovom statusu, reorganizaciji ili integraciji. Odluka se, dakle, prepušta budućim zajedničkim organima, a ne nameće unaprijed od strane jedne od dvije zajednice.
Slabe tačke i otvorena pitanja
Uprkos sveobuhvatnosti, Platforma ima nekoliko propusta:
- Nedefinisana imovinska pitanja – Iako se spominje prenos imovine i arhive (Tačka 8), nejasno je kako će se to tačno provesti i ko će upravljati zajedničkom imovinom u prijelaznom periodu. Pare su uvijek najosjetljivija tema, a ovdje je ostavljena za “kasnije“.
- Kružna logika u Tačkama 4 i 7 – Islamska zajednica Srbije izražava spremnost da, radi višeg interesa islama i jedinstva muslimana, kroz zakonom dopušten pravni model objedini svoj pravni subjektivitet, institucionalni kontinuitet, prava i obaveze s budućom jedinstvenom Islamskom zajednicom, uz ravnopravno učešće, uzajamnost, pravnu sigurnost i zaštitu stečenih prava. To stvara dojam da se nude na kompromis, ali se zapravo ne odustaje od institucionalne prednosti.
- Nedostatak mehanizama za sankcije – Šta ako jedna strana prekrši dogovor? Platforma spominje “nadzor“ i “rješavanje sporova“, ali ne precizira koje bi bile posljedice nepoštivanja Temeljnog sporazuma.
Platforma završava snažnom porukom da ovo nije “poziv na nadmetanje, već pružena ruka i svjedočanstvo pred Allahom“. Ovakav narativ ima za cilj da drugu stranu, u ovom slučaju muftiju Dudića, dovede u poziciju da mora prihvatiti ponudu ili će biti percipiran kao onaj koji odbija jedinstvo. To je vješt retorički potez koji podiže ulog i prenosi odgovornost na pregovaračke protivnike.
Temelj za pregovore, ali ne i konačno rješenje
Osim sadržinskih razlika, upadljiva je i razlika u tonu. Dok je Dudićev Proglas koristio formulacije poput “tzv. Rijaset” i “tzv. reisu-l-ulema”, jezik koji unaprijed negira legitimitet druge strane, Platforma u načelu sedamnaest izričito poziva na uzdržavanje od uvredljive i zapaljive retorike i međusobnog osporavanja vjerskog legitimiteta, a u završnom, osamnaestom načelu, dokument se opisuje kao “pružena ruka”, uz naglasak da su “dostojanstvo ummeta i pravda preči od bilo čije funkcije”.
Platforma IZS-a je bez sumnje najozbiljniji i najstručniji dokument koji je do sada ponuđen u procesu ujedinjenja. Ona nudi stvarne ustupke: paritet, razdvajanje funkcija, zaštitu radnih mjesta i međunarodno oslonac. Međutim, ona takođe jasno pokazuje da IZS neće lako odustati od svog institucionalnog identiteta i kontinuiteta.
Da li će ova razlika u pristupu dovesti do stvarnog zbližavanja pozicija ili će oba dokumenta ostati tek deklaracije namjera bez praktičnog ishoda, zavisiće od toga da li su obje strane spremne da razgovaraju o modelu ravnopravnosti kakav predlaže Platforma, ili će insistiranje na unaprijed određenom ishodu, karakteristično za Dudićev Proglas, ostati prepreka svakom daljem pomaku.
Ono što je sigurno jeste to da ova Platforma otvara vrata ozbiljnim pregovorima, ali je istovremeno postavila visoke standarde koje će obje strane morati ispuniti. Vrijeme će pokazati hoće li ovi principi zaista dovesti do jedinstvene zajednice ili će ostati samo još jedan dokument u nizu neuspjelih pokušaja. Za sada, lopta je na terenu muftije Dudića, a njegov odgovor će odrediti da li će ovaj proces krenuti naprijed ili stati u mjestu.
Izvor: Sandzacke.rs