Pleme Kuči odigrlalo presudnu ulogu u očuvanju bošnjačkog karaktera Sandžaka

0
1288
blank
Foto: Arhiv/avlija.me

Sandžak je uprkos ogromnim stradanjima Bošnjaka tokom Bečkog rata, a naročito 1689. godine, uspio da sačuva bošnjačko etničko jezgro, u čijem jačanju, očuvanju i zadržavanju dominacije je presudnu ulogu odigralo pleme Kuči.

Piše: Esad Rahić

Najveći uspjeh u plemenskom širenju, od svih brdskih plemena imali su Kuči, koji su tokom 17. i 18. vijeka zaposjeli gotovo sva sela uz lijevu obalu Ibra, od planine Hajle na jugozapadu do podnožja Rogozne u Ibarskom Kolašinu i sjevernih krajeva Drenice na jugu, presadivši svoju plemensku i bratstveničku organizaciju u novi zavičaj.

Kučka sela i zaseoci nalazili su se i van glavnog plemenskog pojasa, ali, po pravilu, na maloj međusobnoj udalјenosti, sve od Peštera i Drenice i do planine Javor na sjeveru.

Stanovništvo kučkog preselјeničkog jezgra u dolini Ibra, ali i na Pešteru i u dreničkim selima, na islam je prešlo u znatnom broju i ranije, ali se taj proces se još više intenzivirao u prvoj i drugoj polovini 18. vijeka.

Glavnu zaslugu za širenje islama među kasnijim kučkim doselјenicima u dolini Ibra imao je, po svoj prilici, rožajski kučki rod Ganića, čiji je predak Alija ubrzo po doselјenju stekao pašalarsku vlast u Rožaju i osigurao svojim potomcima nasljednu vlast nad cijelim donjim tokom Ibra.

Muslimani Ganići su svoju vlast širili i utvrđivali naslonom na zatečene i saplemenike koji su tek pridolazili, tako da je ubrzo svima postalo jasno da pripadnost islamu osim što je duhovna privilegija, donosi sa sobom i učešće u vlasti i brzo uzdizanje u hijerarhiji koju su uspostavili Ganići.

Pružanje zaštite ili usluga koju su im učinili muslimanski saplemenici, utočište od krvne osvete i siromaštvo bili su glavni motivi da drugi Kuči koji su kasnije došli, a još nisu bili muslimani također prihvate islam stvarajući još jače i brojnije kučko plemensko jezgro na Ibru.

Malo prije, a naročito nakon razura Kuča 1774. godine, izbjegli pravoslavni pripadnici ovog plemena, u savezu sa saplemenicima islamske vjere iz doline Ibra, zauzeli su, obnovili, ili po brojnosti nadvladali zatečeno stanovništvo u mnogim selima na potezu od zapadne ivice Ibarskog Kolašina na jugozapadu do Novog Pazara i Javora na sjeveru.

U selima Orlјu, Orašu, Vesniću, Jezgroviću, Đerekaru, Pružnju, Biševu, Žabrenu, Šipču, Banji, Ilidži, Vrbasiću, Gorandži, Kneževiću, Nadumku, Boboviku, Gluhavici, Piskopovcu, Pokrveniku, Sebečevu, Braniševu, Banovici, Rvatskoj, Kladnici, i Gornjoj Sugubini doselјeni Kuči su uspostavili dominaciju i tako stvorili lanac muslimanskih kučkih sela od ibarskog plemenskog jezgra na jugu do srpske granice na sjeveru.

Totalna konverzija kučkih sela vjerovatno jeste posljedica kombinacije kolektivne i periodične islamizacije pod utjecajem plemenske većine i sistematskog potiskivanja susjeda drugog porijekla, bez obzira na vjeru, sasvim u skladu sa principima plemenskog širenja.

Stariji i mlađi doselјenici iz ostalih brdskih plemena, Drobnjka, Vasojevića, Bratonožića, Bjelopavlića, Rovaca i Morače, bili su manje podložni primanju islama u novom zavičaju od Kuča i njihova islamizacija je po pravilu bilo pojedinačna, vjerovatno zato što pripadnici njihovog plemena nisu stvorili jače muslimansko jezgro oko koga bi se, kao u slučaju Kuča, prvo zbijali saplemenici koji još nisu bili muslimani, a onda po njihovom primjeru primali islam.

Muslimani Kuči uz staro sandžačko bošnjačko etničko jezgro koje je preživjelo strahote Bečkog rata, na koje se kasnije pridodala i masa bošnjačkih muhadžira iz Bosne i drugih krajeva, stvorilo je ubjedljivu bošnjačku većinu u Sandžaku, koju niko sa strane više nije mogao da asimilira, a koja je bila u stanju da manje etničke grupe na sandžačkoj teritoriji asimilira i utopi u svoj bošnjački etnos.

Ostatak muslimanskog stanovništva Sandžaka činili su Albanci iz malisorskih plemena Klimenta, Hota, Škrijelјa i Šalјe. Okuplјeni oko najbrojnijih Klimenta, oni su bezuspješno pokušavali da zaposjednu i ovu oblast, ali su ih u tome spriječili muslimani Kuči lancem svojih sela i starosjedilačko bošnjačko stanovništvo.

Osim što nisu uspjeli da probiju etnički zid pravoslavnog i muslimanskog brdskog stanovništva, Albanci su u Sandžaku do početka 20. vijeka podlegli asimilaciji i utapanju u većinsko bošnjačko stanovništvo, dok je veliki broj Bošnjaka na Kosovu se asimilirao i utopio u većinski albanski živalj.

Izvor: Sandzacke.rs