Razmišljajući o blagodatima i posebnostima mubarek mjeseca ramazana, čovjek nedvojbeno shvata snagu duhovnosti mjeseca posta i razumijeva da je sve što je vezano za dane u kojima se s posebnom duhovnom pažnjom posvećujemo razmišljanju o Objavi ibadet, uključujući i samo razmišljanje na koje ga svojom posebnošću potiče.
Promišljanje razmišljanja kao jednog od najpohvalnijih ibadeta i bogougodnih djela čovjeka dovodi do razumijevanja suštinskih ljepota i posebnosti časne vjere koju u ramazanskim danima osjeća svakim dijelom svog bića, ponoseći se pritom svojim grudima koje čuvaju Knjigu u kojoj Stvoritelj svega onoga što ljudsko oko može i ne može sagledati one kojima je Knjiga objavljena potiče na razmišljanje i naglašava da je svijet ispunjen dokazima za one koji razmišljaju, da nisu isti oni koji razmišljaju i oni koji se ne okorištavaju o jedinstvenu blagodat ljepote misli, te postavlja jasna pitanja: Zašto ne razmislite, zašto ne promišljate i zašto pouku ne uzimate?
Časni Poslanik (a. s.) nas uči da je “svjetlo vjere u razmišljanju”, vjerski učenjaci podsjećaju da je “jedan čas razmišljanja bolji od noći provedene u (dobrovoljnom) ibadetu” i da je “suštinsko promišljanje čovjekovo ogledalo koje mu pokazuje njegove dobrote i loše strane”, a časna Knjiga napominje da su “u stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana, zaista, znamenja za razumom obdarene, za one koje i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju”. Na iskraju, jedan od osnovnih ciljeva časne Objave jeste poticanje čovjeka na razmišljanje: “Knjiga koju objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmišljali i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.” (Kur'an, 38:29).
Koliko je razmišljanje bitno, dovoljno govori i podatak da se časni Poslanik (a. s.) prije početka Objave osamljivao u špilji zvanoj Hira, na teško prohodnom području udaljenom tri milje od Meke, kako bi se posvećivao razmišljanju i promišljanju postojanja i svoje uloge u ovom prolaznom svijetu. To njegovo osamljivanje, naravno, možemo analizirati i na metaforičkoj i na simboličkoj ravni, kako su ga analizirali i promišljali velikani islamske povijesti, te možemo povući i neke paralele između tog stanja kojim vlada želja za razmišljanjem u skučenom i, vjerovatno, mračnom prostoru unutar špilje i današnjih prilika u kojim se nalazimo i mi sami; zatvoreni u špilje svojih tegobnih misli, skučeni u našim nerealnim željama, otuđeni od svega onoga za šta vrijedi časno živjeti i zatočeni u umišljenoj nemoći da ne možemo biti promjena kakvu želimo vidjeti u našem okruženju.
Svaki trenutak Poslanikovog (a. s.) života nam je pouka, pa tako i njegovo pripremanje za primitak Objave kao vrhunskog dokaza istine o vascijelom postojanju i njegovom Stvoritelju može nam biti pouka da razmišljamo želimo li se osloboditi mnogobrojnih okova kojim ograničavamo vlastite misli, želje i htijenja. Naravno da se trenuci Poslanikovog osamljivanja u Hiru i njegova htijenja usmjerena ka dospijeću do nesporne spoznaje razlikuju od našeg trenutnog stanja obilježenog kontekstom nedostojnim muminske prosvijetljenosti, ali ipak na metaforičkoj i simboličkoj ravni bivamo u prilici da se okoristimo o te trenutke i razmišljanjem osvijetlimo i špilju, i želje, i život i sve ono do čega nam je stalo. A stalo nam je do mnogo čega. Stalo nam je da nam bude bolje i u našem okruženju i u nama samima. I sve to možemo ostvariti zaboravljenim ibadetom koji se zove razmišljanje. Ibadetom koji već odavno ne doživljavamo takvim.
Na kraju ovog kratkog podsjećanja na bitnost i značaj ibadeta u islamskom učenju, časnoj Knjizi, Poslanikovoj (a. s.) tradiciji i djelima naših velikana ostaje nam da se iskreno zapitamo koliko smo svjesni činjenice da je razmišljanje ibadet, da se ubraja među značajnija bogougodna djela i da se razmišljanjem dovodimo u situaciju da prepoznamo spletke, zavjere i zavodljivosti koje nas okružuju s namjerom distanciranja od svega onoga što nam jeste i što bi nam u ovom životu trebalo biti bitno? Da li smo uopće svjesni da bez kvalitetnog razmišljanja ne možemo jasno razumjeti sadržaj časne Knjige, a što u konačnici znači da se o njenu mudrost koja je u stanju osvijetliti kontekst u kojem živimo ne možemo okoristiti?