U egejskom gradiću Gömeç, gdje sjeverni vjetrovi donose svježinu, odvija se tihi, ali važan kulturni iskorak. Udruženje za kulturu i međusobnu pomoć Bosna-Sandžak Gömeç realiziralo je izdavački poduhvat koji bi mogao poslužiti kao model cijeloj dijaspori: bez ijedne lire državne pomoći, za samo 48 sati, prikupili su sredstva za drugo izdanje vrijednog historiografskog djela “Bošnjaci-Muslimani Sandžaka i Crne Gore“ prof. dr. Mustafe Memića.
Piše: Doğan Prepol Poroviç
Ova knjiga, koja predstavlja jedno od rijetkih ozbiljnih istraživanja o bošnjačko-muslimanskom prisustvu u Crnoj Gori i Sandžaku, ranije je bila prevedena na turski jezik pod naslovom “Historija Bošnjaka (Muslimana) Crne Gore“ u prevodu Saffeta Atalaya. Međutim, zbog slabe distribucije, prvo izdanje nije stiglo do publike koja ga je najviše trebala.
Upravo tu je uskočilo udruženje iz Gömeča, koje je odlučilo izvući knjigu iz zaborava. U rekordnom roku sakupili su 50.000 turskih lira i štampali 1.000 primjeraka. Cijeli iznos prikupljen je donacijama volontera i članova zajednice – bez ikakve državne ili institucionalne pomoći.
“Koga god sam pozvao, odmah je uplatio. Ljudi su slali novac bez pitanja. Poslao bih im potvrdu i nastavljao dalje. Za dva dana sve je bilo gotovo“, kazao je predsjednik udruženja Hamit Özkan.
Ono što čini ovaj projekat posebnim nije samo brzina kojom je realiziran, nego i njegova potpuna transparentnost i kolektivni duh. Sva imena donatora uvrštena su u knjigu, abecednim redom, dok je Özkan – u simboličnom gestu porodičnog poštovanja – umjesto svog, naveo ime svog sina, predstavljajući tako doprinos tri generacije.
Knjiga se neće prodavati. Cilj nije profit, već široka i besplatna dostupnost. Primjerci će biti raspoređeni u biblioteke, obrazovne ustanove, kulturne centre, pa čak i u kahvane u Gömeču i drugim gradovima s jakom bošnjačkom prisutnošću.
“Znanje koje ne dođe do čitaoca ostaje siroče“, poručuje uprava udruženja.
Ovaj primjer iz Gömeča pokazuje koliki potencijal leži u kolektivnom, mikro-donatorskom modelu finansiranja. Umjesto čekanja na grantove i institucionalne milosti, članovi zajednice su se samoorganizirali, prepoznali vrijednost znanja i uložili – doslovno – “koliko za kahvu“ da bi sačuvali vlastitu historiju.
Transparentnost, efikasnost i kolektivna memorija – ključne su riječi ovog poduhvata, koji bi, kako kaže Özkan, uskoro mogao dobiti i nastavak: “Kad malo predahnemo, treća knjiga je već u planu.“
Iz skromne prostorije udruženja u Gömeçu tako niče nova izdavačka praksa – narodna, iskrena i posvećena očuvanju kulturne baštine Bošnjaka Balkana. Inicijativa koja pokazuje da i bez sistema, ali s vizijom i zajedništvom, možemo mnogo više nego što mislimo.
Izvor: Sandzacke.rs