Poezija Hoda Katala jeste trenutak između šutnje i govora, između buke i tišine, između stvaranja i propadanja, između prolaznosti i bivanja. Njegovi stihovi odražavaju dualizam svijeta — svijet suprotstavljenih krajnosti — i u njemu pjesnik postaje putnik i izopćenik, slobodoumnik i prkosnik. On hrabro hoda stazom života satkanom od nesigurnosti, tragedija, unutrašnjih i vanjskih borbi. Svaki njegov stih je trag koraka na toj stazi, svaki motiv – od planinskog vjetra do rijeka rodnog kraja – svjedočanstvo o unutrašnjem i kolektivnom iskustvu.
Priredio Nedžad Smailagić
Zbirka “Dan i po”, objavljena 2014. godine u izdanju CBS‑a iz Tutina, nosi simboliku vremena koje se proteže “duže nego obično”, kao zatvorski dan koji traje u beskonačnost. Iako naslov može prizvati sliku zatvora, stvarni zatvor ove poezije je unutrašnji – vrijeme produženo unutrašnjim stradanjem, čekanjem i nemirom. Zbirka je promovisana zajedno s časopisom Bošnjačka riječ, i u recenzijama se ističe slojevita motivika vremena i prostora, sjećanja i prošlih događaja koji oblikuju identitet pjesnika i njegovog naroda.
Vrijeme u Katalovoj poeziji nije linearno; on ga “oprostoruje“, prepliće ga sa sjećanjem i iskustvom, istražuje kako prošlost oblikuje sadašnjost i kako pojedinac nosi kolektivnu prošlost u sebi. Njegovi pejzaži — planine, rijeke, šume, zemlja rodnog kraja — postaju mjesta introspektivnog putovanja, tihi svjedoci tragičnih i radosnih trenutaka, simboli identiteta i trajanja.
Introspektivni svijet i metafora zatvora
Tema zatvora, simboličnog “dana i po“, nije samo fizičko zatvaranje, nego stanje duše: osjećaj produženog vremena, čekanja, stradanja i introspektivnog ispitivanja svijeta. Katal u svojim stihovima istražuje granice između unutrašnjeg i vanjskog, individualnog i kolektivnog, stvarnog i metaforičkog. Svaka pjesma otvara prozor u dušu pjesnika i njegovog naroda, pokazujući snagu i bol, tugu i nadu, ljepotu i tragediju istovremeno.
U svojoj recenziji, dr. Bisera Suljić-Boškailo piše:
“Stihovi me nosili kroz predjele, ljude i osjećaje. Nijema sam pred slikama koje je Katal crtao riječima, uz tugu sam se divila moći prave pjesme i pravih stihova. On mi pokazuje kako je to bilo onima koji su ostali na pragu svog zavičaja dok nevrijeme i oluje vremena nosile svoj danak. Katalova poezija nosi sjećanje i iskustvo naroda kroz osjećaj ličnog i kolektivnog; kroz njegov jezik prolazi bol, tuga, ali i snaga opstanka.“
Profesor Samir Hanuša ističe da prva pjesma ciklusa Bal pot maskama otvara svijet bez maski, gdje pjesnik nastoji uhvatiti čisti, nepretvoreni lik čovjeka u saglasju s prirodom. Svako rođenje i svaka spoznaja u njegovim stihovima postaje početak i kraj svijeta. Svijet se rađa s dahom pjesnika i umire sa zgaslim svjetlom u njegovoj duši.
Profesor Zehni Bulić dodaje:
“Katal gradi svoje stihove poput šara, kule i labirinata — od zavičaja, kroz krugove pakla i proklete avlije. U toj tragediji ispečen je njegov ‘korki kolač’. Pjesnik je Prometej svog naroda: poklanja plamen kroz riječi da osvijetli put, da narod kroz priču, bez zapisivanja, ne zaluta. Hodao je putevima mnogim: planinskim stazama, ulicama prošlih vremena, kroz krugove zatvora, kroz sjećanja i stvarne događaje.“
Pejzaži sjećanja i kolektivne sudbine
Katalova poezija spaja introspektivni osjećaj sa kolektivnim iskustvom. Njegovi stihovi su narativni, poput usmene poezije njegovog naroda. Prošlost, zavičaj, djetinjstvo, ljudi i pejzaži postaju dijelovi narativnog toka, gdje se lično i narodno stapaju u jedinstvenu pjesničku viziju. Svaka pjesma je prozor u svijet, a kroz taj prozor vidimo vjetar, sunce, rijeke i ljude, osjetimo mirise zemlje, okus bola i nade.
U njegovim pjesmama, putovanje postaje simfonija kretanja kroz vrijeme i prostor, gdje se prošlost, sadašnjost i imaginacija isprepliću. “Dan i po” nije samo zbirka stihova, već odraz ljudskog iskustva i kolektivne memorije, pjesnički put kroz emocionalne, kulturne i historijske slojeve.
Zbirka “Dan i po” Hoda Katala nosi težinu i ljepotu zavičaja, introspektivnog pogleda na život i snagu poezije da očuva identitet, pamćenje i emociju. Kroz stihove pjesnika hodamo kroz unutrašnje pejzaže i kolektivna iskustva, osjećamo prolaznost i trajanje, bol i nadu. Katal u svojim pjesmama otvara vrata unutrašnjih svjetova, pokazujući da poezija nije samo izraz, nego putovanje, svjetlo i plamen kroz vrijeme i prostor. Svaki stih nas podsjeća: hodaj dalje, čuvaj sjećanje, očuvaj snove i kroz bol pronađi slobodu.
Izvor: Sandzacke.rs