Trideset i prvog jula navršava se 23 godine od tragične smrti Aladina Lukača, mladog pjesnika iz Novog Pazara čije je stvaralaštvo, iako prekinuto u dvadeset sedmoj godini života, ostavilo dubok trag u kulturnom životu Sandžaka.
Autor: Nedžad Smailagić
Aladin Lukač rođen je 4. februara 1976. godine u Bijelom Polju. Osnovnu i srednju školu završio je u Novom Pazaru, gradu u kojem je odrastao i u kojem su se, kako svjedoče njegovi savremenici, rano ispoljili njegov osjećaj za jezik i pjesnički dar. Obrazovni put vodio ga je dalje od rodnog kraja.
Studirao je medicinu u Prištini i Beogradu, potom je kratko boravio na Internacionalnom islamskom univerzitetu u Kuala Lumpuru, tražeći, čini se, svoj put kroz različite discipline i sredine. Po povratku se opredijelio za Fakultet kriminalističkih nauka u Sarajevu, na kojem je studije bio priveo kraju.
Odbranu diplomskog rada, i sve što je moglo uslijediti nakon nje, spriječila je prerana i tragična smrt. Dana 31. jula 2003. godine, u Golijevcu nadomak Bihaća, Aladina Lukača i njegove drugove Rezaka Filipovića i Amira Hadžiselimovića usmrtio je kanadski transporter SFOR-a.
Istraga o ovom slučaju, prema svjedočenjima porodica, ostala je obavijena velom tajne. Krivac nikada nije javno imenovan, a porodice stradalih momaka i danas, više od dvije decenije kasnije, traže istinu o okolnostima te nesreće.
Iako je njegov život prekinut naglo, njegov pjesnički opus nastavio je da živi.
Za života je Lukač objavio zbirku poezije “Suze čuvaju hromi ljudi” (1994), djelo koje je najavilo pjesnika izraženog senzibiliteta i jezičke osjećajnosti. Nakon njegove smrti, posthumno su objavljene još četiri zbirke: “Gitare morte”, “U dnu kamena”, “U suzi ugravirana tuga” i “Bramaputra”, svaka od njih svjedočanstvo o bogatstvu stihova koje je ostavio iza sebe.
Dvadeset pet godina nakon izlaska prve knjige, 2019. godine objavljena je knjiga Sabrane pjesme, svojevrsni pregled cjelokupnog njegovog stvaralaštva, a 2021. godine i knjiga Kakve je boje samoća, potvrda da interesovanje za njegovu poeziju ne jenjava ni gotovo dvije decenije nakon što je pjesnik preminuo.
U znak trajnog sjećanja na njega, Kulturni centar Novi Pazar i Ustanova za kulturu Sjenice ustanovili su 2004. godine književnu nagradu “Aladin Lukač”, koja se od tada dodjeljuje mladim autorima do 27 godina starosti za najbolju objavljenu zbirku poezije.
Nagrada, koja je otvorena za stvaraoce na srpskom, bošnjačkom, hrvatskom i crnogorskom jeziku, predstavlja most između generacija. Podsjeća na pjesnika koji je otišao prerano, ali istovremeno podstiče nove glasove da nastave put kojim je i sam nekada krenuo.