U literarnom mozaiku Balkana, gdje se ukrštaju različite kulturne i jezičke tradicije, pojavila se knjiga koja svojim značajem nadilazi puki umjetnički doprinos. Antologija savremene poezije Bošnjaka Kosova koju su priredili Sadik Idrizi i Mustafa Balje predstavlja dragocjeni dokument kulturnog identiteta, jezika i duha jedne zajednice koja, iako brojčano mala, nosi sa sobom duboko ukorijenjenu književnu baštinu i suvremeni izražaj.
Piše: Almir Zalihić
Ova antologija donosi glasove različitih generacija bošnjačkih pjesnika s Kosova, pružajući čitaocima uvid u tematske preokupacije, stilsku raznovrsnost i lirsku snagu ove književne produkcije tokom jednog stoljeća. Poseban akcenat stavljen je na očuvanje jezika i kulturnog nasljeđa kroz stihove koji govore o nostalgiji, egzistencijalnim pitanjima, ljubavi, stradanju i nadi.
Priređivački tim ove knjige s posebnom pažnjom je odabrao pjesme koje oslikavaju ne samo poetsku estetiku, već i historijske i društvene tokove kroz koje su Bošnjaci Kosova prolazili. U uvodu i predgovoru objašnjava se značaj ove antologije kao mosta između prošlosti i sadašnjosti, kao i pokušaja da se poezija Bošnjaka Kosova afirmira i postane vidljivija u širim književnim krugovima Balkana i Evrope, a svakako i matice Bosne i Hercegovine. Također je objašnjena metodologija po kojoj su pjesnici odabrani jer je bilo stanovitih dilema oko njihove „pripadnosti“.
Značajan broj njih može se istovremeno svrstati u kosovske i sandžačke pjesnike, jer je linija razdvajanja veoma „tanka”. Pojedini pjesnici su rođeni u Sandžaku, dok su veći dio života proveli na Kosovu, drugi su, pak, rođeni na Kosovu a živjeli su u Sandžaku, ili u nekoj drugoj sredini. Priređivači su se, u konačnici, odlučili da ne zastupe poznate književnike Zaima Azemovića, Fehima Kajević, Hamdiju Kalača, Hoda Katala, Zehniju Bulića i druge, koji studirali su na Filozofskom fakultetu u Prištini, na odsjeku za jugoslovensku književnost i objavljivali u tadašnjim kosovskim časopisima.
Pjesnici zastupljeni u antologiji istražuju širok spektar tema – od individualnih refleksija o smislu života, preko kolektivnog sjećanja na teške historijske momente, do suvremenih izazova identiteta u globaliziranom svijetu. Njihova poezija odiše emocijama, slikovitošću i zvučnom harmonijom bosanskog jezika, dok istovremeno poziva na promišljanje o sudbini jedne male, ali izuzetno bogate kulturne zajednice.
Antologiju otvara poezija akademika Alije Džogovića (1929-2016) koji je, usput budi rečeno, poetski i naučni bard kosovskog prostora. Slijede pjesme Jašara Redžepagića, Hakije Hadrovića, Avdije Avdića, Miftara Adžemija, Hamze Šabotića, Ismeta Markovića Plavnika, Azira Kuljićija Adža, Izeta Kurtišija, Uzeira Ajradinija, Feride Rastoder-Adrović, Sadika Idrizi Aljabaka, Fehmije Murati, Rasima Kaplanija, Meljimana Mustafi, Zuhre Kalić Kani, Rešata Fazli, Ramita Ademović Ljubinjec, Hasana Jusufi, Šefćeta Duraki, Ćemailja Kurtiši, Mehmeda Salkovića, Rešata Alija, Vejsela Hamze, Ismaila Ismaili, Nedžipa Fazlija, Arifa R. Haliti, Mirsade Šabotić (Rođ. Bibić), Ramadana Zulji Čiko, Mukadese Tairovci Kaljo, Safeta Ćemana, Zafire I. Azizović Zike, Mustafe Balje, Arifke Ljatifi, Sahita Kandić, Kanite Alijagić, Mersije Omerović, Demira Markovića, Ensera Hodža, Fahrete Bajšini, Dženite Mamuti, Sejme Birdaini, Jasmina Ademovića, Salhide Bašani Salaj, Enesa Ibrahimija, Anese Dute (Rođ. Toro) i Ernese Koljenović.
Antologija savremene poezije Bošnjaka Kosova ne predstavlja samo pjesničku zbirku, već i važan dokument vremena. Njezina vrijednost nije samo u estetskoj dimenziji, već i u ulozi u očuvanju kulturnog nasljeđa i jezika Bošnjaka Kosova. Ova knjiga otvara vrata ka daljoj afirmaciji i boljem razumijevanju bošnjačke književnosti na Kosovu u kontekstu ukupnog bošnjačkog ali i šireg južnoslavenskog pjesničkog stvaralaštva.
Poseban segment ove antologije je stvaralaštvo žena. U knjizi je zastupljeno četrnaest pjesnikinja, uglavnom mlađe generacije. Zastupljene pjesnikinje donose jedinstven lirski glas, spajajući introspektivni lirski izraz s univerzalnim temama ljudskog postojanja. Pjesnikinje izražavaju lične unutrašnje sukobe i dublja promišljanja o svijetu oko sebe. Vjetar, voda, sjene, svjetlost i tama koriste se kao metafore za unutrašnje stanje i filozofska pitanja. Mnoge pjesme odišu nostalgijom i sjetom, što odražava povezanost autorica sa svojim korijenima i prošlošću. Pitanja identiteta, prolaznosti i svrhe života nose snažnu poruku i emotivni naboj. Posebno je značajna pojava pjesnikinja bosanske jezičke orijentacije iz Prizrena i okolnih regija, što je objektivan rezultat pjesničkog entuzijazma ali i obrazovanja ženske populacije na bosanskom jeziku nakon rata na Kosovu.
Ferida Rastoder-Adrović u pjesmama “Želim promjene”, „Staro stablo“, „Morska tajna“, „Dolazi proljeće“ i „Volim Kosovo“, kroz suptilne slike i introspektivne stihove, oslikava emocije tuge i nade. Korištenje zvučnih rimovanih elemenata kao sredstva izražavanja pojačava kontemplaciju. Fehmija Murati u zastupljenim pjesmama tretira egzistencijalna pitanja, potragu za identitetom, svjetlost i tamu kao suprotstavljene entitete. Kroz bogate metafore i simboliku, autorica uspostavlja most između tradicije i modernosti.
Zuhra Kalić Kani u pjesmama “Ko?”, “Vireli (Renesansa)“, “Samo“ bavi se prirodom i vremenom koje je odraz unutrašnjih osjećanja, prolaznosti i sjećanja. Lirska forma se snažno oslanjanja na prirodne elemente, čime pjesnikinja izražava prolaznost vremena i fragilnost ljudskih emocija. Mirsada Šabotić (Rođ. Bibić) u pjesmama “Riječ”, “Ahmedu Nurudinu“, „Pjesma trpi“, “Netaknute zaboravom“, “Pjevajte“, „Bajram“ koristi tradicionalne simbole i metafore kako bi izrazila osjećaj nostalgije i povezanosti sa svojim korijenima.
Mukadesa Tairovci Kaljo u pjesmi “Bošnjaci” tematizira identitet. Stil joj je modernistički, oslonjen na simbolizam, a struktura pjesme dinamična, s naglaskom na snagu ljudskog duha. Arifka Ljatifi pjeva u duhu narodne balade, i njena pjesma u osnovi pripada tradicionalnoj lirici, iako joj je stih joj moderan, oslobođen metričke norme, kratak i direktan. Kanita Alijagić kombinira tradicionalne teme s modernističkim izrazom, koristeći slobodan stih i simboliku. Mersija Omerović njeguje stihove u kojima prevladava satirična, ironična i komična oštrica koja akcentira živu, aktualnu situaciju u društvu, u kome se lome tradicionalni okovi i srlja u nešto novo, nepoznato, neizvjesno.
Fahreta Bajšini tematizira opstanak u Gori, mjestu koje je vjekovima pečalbarsko. Toplina i opsesivna zaljubljenost u zavičaj rezultiraju poezijom neobične semiotike. Dženita Mamuti njeguje sličnu pečalbarsku tematiku, evocirajući često, slike iz djetinjstva, iz zavičaja, topline skuta svojih nena i djedova. Sejma Birdaini ispisuje stihove za djecu pune topline i zavičajnih neobičnosti. Salhida Bašani Salaj pripada najmlađoj generaciji bošnjačkih poetesa ovog regiona. Njena je poezija oslonjena na osobna iskustva i intimne emocije, čime se ostvaruje moderni intimistički poetski sadržaj.
Anesa Dute (Rođ. Toro) kao bilježi Mustafa Balje: “Poput metafizičara i alkemičara, njegujući slobodan, moderan, i na momente razbacan stih, pokušava razumjeti surovost ovoga svijeta, dajući do znanja čitaocima da nije skoro ništa rečeno o ljubavi, postojanju, prostoru, vremenu, slobodi, kauzalnosti i ljudskim potrebama i mogućnostima. Ona, svim tim izazovima odgovara „oružjem“ prkosa.“ Poezija Ernese Koljenović zatvara ovu antologiju, pjesmama ljubavi i topline tinejdžerske duše. Ova blic analiza pokazuje kako žene pjesnikinje iz antologije donose jedinstven poetski glas, spajajući introspektivni lirski izraz s univerzalnim temama ljudskog postojanja.
Pjesnici zastupljeni u ovoj antologiji tretiraju lokalne i nacionalne, identitetne motive. Oni su najizraženiji u pjesmama Alije Džogovića, Sadika Idrizija, Mustfe Balje. Prisutni su i filozofski motivi u poeziji Ismeta Markovića i akademika Jašara Redžepagića. Poezija Rešada Fazlija, Uzeira Ajradinija, Vejsela Hamze, Miftara Adžemija, Azira Kuljićija i dr. komunicira s mitološkim i običajnim slojevima bošnjačke, a napose goranske specifične tradicije.
Ova će Antologija biti nezaobilazno štivo za sve ljubitelje poezije, a posebno za istraživače bošnjačke književnosti Balkana, kao i one koji žele da dublje urone u slojevite priče i osjećanja jedne zajednice čiji glas odzvanja kroz stihove – snažno, emotivno i autentično. Njena objava predstavlja važan korak ka afirmaciji bošnjačke književnosti Kosova i doprinos širem dijalogu o književnoj raznolikosti Balkana.
Izvor: Bosna.hr