Mehmed Meho Puzić poznati intepretator bosanske sevdalinke, čovjek širokog osmijeha koji je u pjesmu unosio toliko emocije da je nerijetko znao i zaplakati pjevajući, rođen je u Odžaku 24. jula 1937. godine. Djetinstvo je proveo u rodnom gradu, gdje se školovao, a uporedo se bavio društveno političkim radom kao predsjednik omladine i bio je član Kuturno-umjetničkog društva “Posavina”.
Godine 1962. se oženio i započeo muzičku karijeru položivši audiciju na Radio Sarajevu, gdje je jedini bio primljen od ukupno 54 kandidata.
“Audiciju za solistu Radio Sarajeva polagao sam 1961. godine. Kad sam čuo nekolicinu kandidata, nasmijah se i glasno upitah:'Zna li ovdje iko pjevati?'´. Tako sam preko reda dobio priliku da pokažem šta znam. Zakovao sam ‘Okreni se niz đul baštu’ i ‘Ah, moj Aljo’ i oduševio Šerbu, Jovicu, Jozu Penavu, Ljubinka Miljkovića. Od tada sam postao predodređen za neke tužne pjesme o majci, jer sam pjevao i plakao uz ´Tebi majko misli lete´. Rekoše mi tada da je bh. sevdah dobio nekoga ko nije ni Zaim ni Safet, a ima nešto svoje”, prisjetio se Puzić jedne prilike.
Poslije dvogodišnje korepeticije sa profesorom Nevželom, 1. maja 1964. godine prvi put je zapjevao i snimio četri arhivske pjesme. Tada je dobio “zeleno” svjetlo za snimanje prve singl ploče sa četiri pjesme (“Mehmeda majka budila”, “Plato bijeli Sarajka djevojka”…). Ova ploča je u kratkom roku prodata u 100.000 primjeraka, što je bila rijetkost na prostorima bivše Jugoslavije.
https://youtu.be/P0p-XXgejV4
Nakon toga slijede festivali: Ilidžanski 1966. godine gdje je bio pobjednik i dobitnik prve nagrade publike i stručnog žirija, zatim slijedi Festival 1968. gdje je nastupajući u 40 gradova Jugoslavije podijelio pobjedu sa Lepom Lukić.
Godine 1969. snimio je pjesmu Tome Zdravkovića “Majko, majko” koja je bila jedna od najvećih hitova i prodata je u milion primjeraka. Na brojim festivalima bio je nosilac svih mogućih nagrada, prizanja i plaketa, među kojima je najznačajnije “Estradna nagrada Bosne i Hercegovine” 1980. godine.
Obišao je sve kontinente, a njegovo ime je posebno ispisano u sidnejskoj “Operi” u Austrailiji. U toku cijele svoje muzičke karijere posebno je njegovao tradicionalnu, izvornu, bosansku pjesmu – sevdalinku, a njegove interpretacije se i danas čuvaju kao trajno muzičko blago.
Na bolji svijet presilio je nakon duže i teške bolesti 25. juna 2007. godine, a dženaza mu je klanjana na mezarju Puzića sokak u rodnom Odžaku.
Izvor: Historija.ba