U izdanju Literalnog kluba “Husein Bašić“ i Centra “Diwan” iz Luksemburga izašla je knjiga “Šećer sokakom“ autorice Indire Hadžagić Duraković. Kako je u recenziji napisao akademik Šerbo Rastoder, radi se o veoma značajnom i korisnom prilogu o Prijepolju i kulturi ovoga kraja, o “nesvakidašnjem rječniku kulture”.
Piše: Almir Mehonić | List Polimlje
Knjiga sadrži dva poglavlja. Prvo: “Kroz mahale i sokake” obrađuje toponimiju urbanog dijela Prijepolja, a drugo: “Bili nekad ćepenci i dućani” predstavlja svojevrsni omaž prijepoljskim zanatlijama (među kojimna su i roditelji autorke) i zanatima kojih, uglavnom, više i nema.
Izdavanje ove knjige za Prijepolje predstavlja kulturni događaj prve vrste, jer je autorica na stotinjak strana ispisala svojevrsnu kulturnu anatomiju Prijepolja.Vrijednost knjige je u toliko veća jer ništa slično do sada nije napisano o Prijepolju.
“Stvarna ambicija autora je, da nam, preko imena (toponima) ispriča prošlost svoga mjesta, oživi sjećanje na ljude koji su tu nekada živjeli i ukaže nam da obaveza čuvanja toponima u suštini znači konstruisati kulturu pamćenja zasnovanu na svakodnevici i svakodnevnom životu nekdašnjih ljudi toga prostora”, napisao je akademik Šerbo Rastoder, recenzent knjige.
Indira Hadžagić, novinarka koja se godinama bavi istraživanjem pošlosti svoga grada ali i beleži sećanja svojih sugrađana, odrasla u ulici koja se nakad zvala Šećer sokak, u srcu grada, kroz sebi svojstvenu lepršavost u stilu pisanja, uz prijepoljske lokalizme, vodi nas u šetnju gradskim ulicama,sokacima I avlijama. U šetnji svraća u nekadašnje prijepoljske dućane i upoznaje nas sa zanatlijama i licima grada koje smo znali ili o kojima smo čuli iz priča. Taj osjećaj šetnje kroz nekadašnje Prijepolje drži čitaoca od prve do poslijednje strane.
U podnaslovu knjige stoji da je to “Prilog sentimentalnoj istoriji Prijepolja”. I zaista, knjiga Indire Hadžagić u čitaocu budi sentimentalnost za nekim prošlim vremenom, za svojim gradom i njegovim stanovnicima koji vise nisu među nama.
“Recimo, da ne znamo ništa o Prijepolju, da kao “stranci” tumaramo njegovim ulicama, a da nam kao vodič služe lokalni toponimi, šta bi saznali o tom gradu? Svakako, znatno više od onoga što vidimo i mnogo više u odnosu na ono što smo mislili da znamo”, piše akademik Rastoder.
Da nekim slučajem Prijepolje nestane sa lica zemlje, pa da se opet treba rekonstruisati i ponovo izgraditi, bilo bi to moguće po knjizi “Šećer sokakom”. Bilo bi to zasigurno ljepše i sentimentalnije Prijepolje nego ono o kojem, u duhu novogradnje i arhitektonskih nakaza, svjedočimo danas.
Prijepoljski toponimi, ljudi koji više nisu među nama, zanati i zanatlije, možda najbolje govore o kulturi ovog grada I njegovoj istoriji. Knjiga “Šećer sokakom” suptilno odgovara na mnoga aktuelna pitanja i najbolja je brana krivotvorenja prijepoljske prošlosti. Jer,između korica ove knjige se krije kulturna suština Prijepolja.
Na koncu, ovu knjigu je mogao napisati samo neko ko je rastao sa ulicama ovog grada i neko ko zna njegovu unutrašnjost. Neko ko je mogao Prijepolje da pogleda iznutra i da doživi i živi Prijepolje. Mi koji poznajemo sadašnje Prijepolje I njegove ljude možemo posvjedočiti da ovakvu knjigu, na ovaj način, nije mogao napisati niko doli Indira Hadžagić. I hvala joj na tome.
(Autor je urednik i izdavač knjige “Šećer sokakom” (“Prilog sentimentalnoj istoriji Prijepolja”)