U danu otvaranja 30. Sajma knjiga u Sarajevu, u srijedu, 18. aprila, održana je promocija knjige “BISERINO BISERJE Lovkinja na snove” autora Seada Mahmutefendića, nesvakidašnjeg izdanja “Bosanske riječi” iz Tuzle.
Riječ je o knjizi eseja i prikaza o djelima i liku bh. književnice Bisere Suljić-Boškailo. Ova knjiga je prva ovakve vrste na bh. prostorima i začetnik jedne nove edicije – Portreti pisaca – Pisci o piscu.
Autor knjige je virtuoz bh prozne riječi Sead Mahmutefendić, rođen u Sarajevu 1949. godine. Osnovnu školu i gimnazju završio u Konjicu. Diplomirao je Južnoslavenske književnosti i jezike i latinsku filologiju sa rimskom kniževnošću u Beogradu.
Godine 1973. počinje se baviti pedagoškim radom u Hrvatskoj i Bosni gdje je u Sarajevu i 2014. otišao u penziju. Autor je 40 knjiga što izvornih što prevedenih, od kojih je 13 romana, što je najveći broj romana u istoriji bosanske književnosti). Priredio je 15-tak knjiga.
Preveden je na desetak svjetskih jezika. Višestruki je dobitnik nagrada. Dvostruki je autor godine 2001. i 2017. godine. Dobitnik je prestižne bh. nagrade “Skender Kulenović” 2017. godine.
Dva puta je od strane Hrvatske nominiran je za najprestižniju svjetsku književnu nagradu IMPAC Dablin-AWARD-nagrada (predvorje Nobelove nagrade).
O djelu pisca Bisere Suljić-Boškailo Mahmutefendic je na promociji između ostalog istakao sljedeće:
“Nagrada ‘A.B. Šimić’ za 1989. Godinu, „Deretina nagrada“ za najbolji roman u rukopisu u Srbiji za 2009. Godinu, Godišnja nagrada ‘Bosanske riječi’ iz Tuzle – Nagrada ‘Autor godine’ za 2013. godinu žiriji su dodijelili Biseri Suljić-Boškailo (citiram iz njihovih izviješća) ‘općinjeni živopisnošću, legendama, bajkama, folklorom, inspirisanim mudrošću i majstorskim fabuliranjem ove samosvojne literarne stvarateljke’.
Bisera je, prije svega i prevashodno vrstan pisac romana, novela i pjesama. Njeni najčešći likovi kao što su mitski lijepe žene pripadaju nekoj vrsti književnog podžanra – erotskom hororu. One znaju biti čestite, dobre, plemenite, lakovjerne, predane zlehudoj sudbini, te nijednog čitaoca neće ostaviti ravnodušnim. Sa blagim podsmjehom, autorka želi da ukaže da je plemenitost sama po sebi samo obličje bez tijela i da put prema nebu vodi kroz ponore pakla. Patnje i slasti sastavni su dio svake ljudske sudbine.
U cijelom svom pripovjedačkom opusu, romansijerka Boškailoi traga za elementima dobrote u poplavi zla, laži i prevara skidajući sa svojih zemljaka veo licemjerja, ukazujući sa primjesama crnog humora na ljudske mane, koje život čine životnim, realnim.
Biserino umjetničko pero je britko i briljantno. Ona piše živo, ironično, toplo i misaono. Izrazita je njena sklonost ka mistici, groteski, muslimanskom folkloru i erotici. Svijet i zbivanja, koje nam dočaravaju ovi sjajni biseri (“Nomen est omen!“) pripovjedačkog nadahnuća puni su iskušenja, vragolana, plemenitih luda i mrzovoljnih, ograničenih fanatika, poštenjačina i šarlatana.
Njeni životni i pripovjedački korijeni duboko su usađeni u sandžačko-muslimansku kulturnu tradiciju, a njen literarni izraz je naglašeno naturalistički. Ličnosti u njenim djelima ocrtane su jakim koloritom, sve su podložne jakim strastima, a realni svijet se prepliće i miješa sa utvarama, demonima, vukodlacima.
Biserina kazivanja imaju čudovišnu, maštovitu potku. Stil joj je zgusnut, vrcav, događaji se smjenjuju u brzom ritmu. Većina njenih junaka su tragične ličnosti, jer im je suđeno da žive sa sputanim željama, nedostižnim stremljenjima, protivno svojim htjenjima, lišeni svojih nada.
No, ta romanesa je pravi virtuoz, koja u potpunosti vlada ovim svojim imaginativnim svijetom. U njenom djelu, naizmjenično nailazimo na pjesnika, svećenicu i filozofkinju.
Iako je mjestimično apstraktna, sadržibna njenih knjiga prožeta je duhom opće čovječnosti i islamskim moralom.
Pošto je živjela u jednom fantastičnom svijetu simbola, ona je saznavala sve stvari kroz alegoriju i mit.
Bisera Suljić rođena je 1965. U Tutinu, Sandžak, Srbija. Godine 1983. dolazi u Sarajevo na studij orijentalistike. Upisuje i završava studij srpskohrvatskog jezika u Mostaru. Uz ratna događanja u Bosni, odlazi sa porodicom u Njemačku. Ni tamo joj njeni intelektualni demoni ne daju mira, već uz muža, troje djece i borbe za egzistencijalnu održivost, na kraju postaje doktor filoloških nauka iz germanistike sa odbranjenom tezom o Tomasu Manu.
Pored pisanja romana bavi se i predavačkom djelatnošću u Njemačkoj, na katoličkom univerzitetu u Ingolštatu i na Univerzitetu u Novom Pazaru.
Prevodi sa njemačkog na bosanski nekolicinu značajnijih njemačkih pjesnika. Bavi se humanitarnom djelatnošću u Njemačkoj okupljajući Bošnjakinje Njemačke.”