Na temelju višegodišnjih istraživanja prof. Elijas Rebronja oblikovao je knjigu Starostavne legende i priče novopazarskog kraja, koja predstavlja znatno proširenu i dopunjenu verziju njegove ranije knjige Sto legendi i priča iz starog Pazara.
Autor: Lino Veljak
Autorova istraživanja predstavljaju pionirski pothvat: po prvi put sistematski su sakupljena usmena narodna kazivanja novopazarskog kraja. Među njima nalazimo legende, vjerovanja, priče, anegdote i druge oblike usmenog pripovijedanja. Time je neprocjenjivo blago usmene narodne književnosti otrgnuto od zaborava, koji je bio realna prijetnja, budući da ova građa ranije nije bila sustavno bilježena, a dio zapisanog materijala nestao je u požarima i drugim nedaćama. Uz to, biološki zakon čini svoje: sve je manje živih kazivača koji pamte predaje svojih roditelja i djedova te su spremni to pamćenje podijeliti s drugima.
Ovim radom dan je i značajan doprinos rekonstrukciji historije Novog Pazara, grada osnovanog 1461. godine, ali i povijesti šireg područja prije njegova osnivanja, kada su ove krajeve nastanjivali Kelti i Iliri, a potom bogumili, Nemanjići i drugi.
Tematski, kazivanja su izuzetno raznolika. U knjizi nalazimo legende o davnoj prošlosti novopazarskog kraja, u kojima se pojavljuju mitska bića, stari bogovi i ljudi natprirodnih osobina, ali i vjerovanja i priče vezane uz vrela, šume, livade, groblja, mostove, česme, bunare, tvrđave, gradove i sela. Zastupljene su i pripovijesti o srednjovjekovnim vladarima i upraviteljima gradova, kao i o legendarnim junacima poput Kraljevića Marka, Đerzelez Alije, Relje Krilatice i Tale Ličanina.
Posebno mjesto zauzimaju legende i priče iz razdoblja nakon osnivanja grada, kada se Novi Pazar razvijao dolaskom Osmanlija i obrtnika iz drugih krajeva, afirmacijom pojedinih uglednih porodica te djelovanjem brojnih značajnih ličnosti. Narodno pamćenje sačuvalo je i uspomene na bune protiv vlasti, odmetnike i hajduke, kao i na teška razdoblja obilježena razaranjima, paljevinama, epidemijama kuge i drugih bolesti, poplavama i požarima. U kazivanjima su zabilježena i sjećanja na gradnju crkava, džamija i tekija, kao i na svete ljude, derviše i ratnike.
Osim svoje narativne i historijske vrijednosti, ove legende imaju i snažnu filozofsku dimenziju. One nisu tek puki odraz mašte, nego predstavljaju način na koji je narod, kroz simbolički jezik, pokušavao razumjeti svijet, prirodu, sudbinu, dobro i zlo, prolaznost života te odnos čovjeka prema nadnaravnom. U tom smislu, legende djeluju kao kolektivna filozofija, oblikovana iskustvom zajednice i prenošena s generacije na generaciju.
Likovi mitskih bića, junaka i svetih ljudi utjelovljuju arhetipske obrasce ponašanja i vrijednosti, hrabrost, pravednost, žrtvu, strah, kaznu i iskupljenje, dok su prostori poput vrela, šuma, mostova ili grobalja predstavljeni kao granična mjesta između poznatog i nepoznatog, ovozemaljskog i onostranog. Na taj način, narodno kazivanje postaje sredstvo tumačenja egzistencijalnih pitanja i pokušaj davanja smisla historijskim lomovima, stradanjima i neizvjesnostima.
Napisana lijepim jezikom i čitkim stilom, ova knjiga privući će pažnju čitatelja zainteresiranih za historiju i kulturu novopazarskog kraja, ali i svih onih koji će uživati u neposrednom susretu s biserima usmene narodne književnosti.
Izvor: Hava.rs