Iz književne zaostavštine Zaima Azemovića nedavno je priređena knjiga “Odjeci prošlosti“, vrijedno izdanje koje predstavlja pokušaj očuvanja intelektualnog i duhovnog traga jednog od najznačajnijih bošnjačkih prosvjetitelja, učitelja i pisaca sandžačkog prostora.
Kako u uvodnoj riječi ističe priređivač Božidar Proročić, rad na ovoj knjizi prevazilazio je uobičajeni urednički posao i prerastao u čin kulturne i moralne odgovornosti. “Odjeci prošlosti“, navodi Proročić, simboliziraju trajanje jezika, zavičaja i dostojanstva i onda kada čovjek fizički ode. Sabiranjem tekstova, fragmenata i zapisa, pred čitaocem se otvara vrijeme u kojem su učitelji bili stubovi zajednice, a knjiga prostor u kojem se narod prepoznaje i pamti.
Posebnu vrijednost izdanju daje činjenica da je stručnu riječ o Zaimu Azemoviću priredio dr. Amer Halilović, čije lično iskustvo, autoritet i dugogodišnje bavljenje bošnjačkom kulturom ovom djelu daju dodatnu dubinu i pouzdanost. Knjiga će biti predstavljena i kroz recenzije i stručne osvrte koje potpisuju prof. Veljko Đukanović, publicista Salko Luboder i književnik Kemal Musić, direktor JU “Ratkovićeve večeri poezije“.
Riječ o Zaimu Azemoviću: Učitelj koji je prerastao vrijeme
Piše: Dr. Amer Halilović
Prvo sjećanje dr Amera Halilovića na Zaima Azemovića veže se za školske klupe Osnovne škole “Mustafa Pećanin“, gdje mu je Azemović bio učitelj, a kasnije i direktor. Već tada je, kako svjedoči autor, izgovorena rečenica koja će ostati trajna misao vodilja: “Mudrost je u narodu.“
Učitelji tog vremena, piše Halilović, nisu prenosili znanje samo riječima, već primjerom. Njihova skromnost, držanje i dostojanstvo imali su veću snagu od udžbenika. Učili su djecu da je znanje trajna vrijednost i da se identitet gradi iz jezika, pamćenja i poštovanja prema vlastitoj tradiciji.
Kasnije, kroz književni rad Zaima Azemovića, ta ista poruka se nastavila – da se najveće bogatstvo nalazi u kulturi i duhovnom nasljeđu naroda. Bio je pisac i prosvjetitelj, ali i sindikalni aktivista, blizak običnom čovjeku, radniku i onima kojima je podrška bila najpotrebnija.
Kao potpredsjednik Bošnjačkog vijeća Srbije i Crne Gore, dr Halilović je 2003. godine ponovo uspostavio saradnju sa svojim nekadašnjim učiteljem, pozvavši ga da se uključi u rad resora za jezik, književnost i obrazovanje. Azemovićev odgovor, navodi autor, bio je skroman i prirodan – jer je znao da su upravo obrazovanje i književnost temelj opstanka jednog naroda.
Posebno mjesto u tom periodu zauzimaju Bošnjačke novine, pokrenute 2006. godine, u kojima su redovno objavljivani Azemovićevi tekstovi – pjesme, priče, eseji i kolumne. Njegova riječ tako je postala dio kolektivnog pamćenja, povezujući tradiciju i savremeni trenutak.
Godine 2010. Zaim Azemović dobitnik je književne nagrade “Pero Ćamila Sijarića“, što je predstavljalo priznanje ne samo njegovom književnom radu, već i ukupnom kulturnom i društvenom doprinosu. Njegova djela oblikovala su generacije, a saradnja sa mlađim autorima i uredničkim timovima bila je obilježena strpljenjem, ozbiljnošću i spremnošću da znanje prenese drugima.
Danas književni susreti u Rožajama nose njegovo ime – kao trajni znak da njegovo stvaralaštvo pripada kulturnom identitetu bošnjačkog naroda. Iz skromnog zavičajnog prostora, Zaim Azemović je govorio univerzalnim jezikom, spajajući lično iskustvo s kolektivnim pamćenjem.
Za dr Amera Halilovića, ali i za generacije njegovih učenika i čitalaca, Zaim Azemović ostaje prije svega učitelj – čovjek koji je pokazao da se najdublja mudrost nalazi u jeziku vlastitog naroda. Njegove knjige i danas govore, njegove misli oblikuju svijest mladih, a njegovo ime ostaje obaveza da se kultura, znanje i identitet čuvaju i prenose.
Jer ljudi prolaze, ali riječ ostaje. A riječ Zaima Azemovića i dalje odjekuje – kao svjedočanstvo da istinska vrijednost ne zastarijeva.