Na današnji dan, 18. maja 1048. godine, u persijskom gradu Nišapuru rođen je jedan od najfascinantnijih umova islamskog srednjovjekovlja – Omer Hajam.
Omer Hajam ostavio je neizbrisiv trag u povijesti znanosti i kulture. Njegova precizna astronomska mjerenja, duboke matematičke spoznaje i jedinstvena poezija i dalje nadahnjuju učenjake, pjesnike i sanjare diljem svijeta. Bio je čovjek koji je promatrao svemir i pronalazio smisao u zvijezdama, brojevima i čaši vina.
Njegovo puno ime, Ghiyāth al-Dīn Abū al-Fatḥ ʿUmar ibn Ibrāhīm al-Nīsābūrī al-Khayyāmī, ukazuje na njegovu domovinu i podrijetlo, dok nadimak “al-Khayyāmī”, što znači “šatoraš”, podsjeća na zanat njegovog oca.
No Hajam je brzo prerastao lokalne granice – postao je sinonim za vrhunsku učenost, poeziju i nauku za kojeg se zna i danas, gotovo hiljadu godina kasnije.
Hajam je odrastao u vremenu kada je Persija bila pod vlašću Seldžuka, ali i u razdoblju kulturnog i naučnog procvata. Njegova porodica bila je imućna, što mu je omogućilo školovanje kod najuglednijih učitelja toga vremena.
Spominje se da su ga podučavali učenici slavnog filozofa i liječnika Ibn Sine (Avicene), osobito Bahmanyar, ali i poznati učenjak Muhammad Mansuri u Balhu. Već kao mladić pokazivao je sklonost prema matematici, astronomiji, filozofiji i medicini, čime je ušao u red najobrazovanijih ljudi svog doba.
U Samarkandu, tadašnjem naučnom središtu, napisao je svoje najvažnije matematičko djelo “Rasprava o demonstracijama problema iz algebre“, koje je imalo golem utjecaj na razvoj algebre u islamskom svijetu i kasnije u Evropi. To je djelo bilo daleko ispred vremena u kojem je živio.
Vrhunac naučne karijere doživio je u gradu Isfahanu, gdje ga je seldžučki sultan Malik-Šah pozvao da učestvuje u ambicioznom projektu reforme persijskog kalendara. Za tu je svrhu podignuta moderna zvjezdarnica, u kojoj je Hajam zajedno s timom učenjaka proveo temeljita astronomska promatranja.
Rezultat je bio tzv. Dželalijevski kalendar, nazvan po sultanu Dželalu, koji je bio toliko precizan da je, prema nekim izračunima, imao grešku manju od jednog dana u više od pet hiljada godina. Time je nadmašio i današnji gregorijanski kalendar koji se koristi širom svijeta.
Uz astronomiju i matematiku, Hajam se bavio i filozofijom, medicinom, metafizikom i islamskom pravnom naukom. Bio je pravi “polihistor”, naučnik svestranog znanja koji je ujedinjavao racionalnu znanost i duhovno propitivanje.
Iako je u islamskom svijetu bio poznat prvenstveno kao naučnik, Zapad ga najviše pamti po poeziji. Njegova zbirka četverostihova – Rubāʿīyāt – postala je kultno djelo zahvaljujući prijevodu Edwarda FitzGeralda iz 1859. godine. Hajam u tim stihovima promišlja o životu, smrti, sudbini i ljubavi, često kroz metafore vina i vrta, pokazujući zadivljujuću kombinaciju hedonizma, skepticizma i duhovnosti.
“Reci, je li vino grijeh ako liječi zaborav/ili pjesma kad srce u mukama pozdrav?/Neka sudac sudi – ja odavno znam da život je prolazan, i zato ga slavim sav.“
Pjesme mu često izražavaju sumnju u dogmu, otpor prema religijskim formalizmima i istodobno čežnju za smislom u svijetu prolaznosti. No valja napomenuti da autentičnost mnogih od stihova koji se pripisuju Hajamu nije posve sigurna. Neki istraživači smatraju da su mu kasnije generacije, opijene njegovim ugledom, pripisivale stihove koji možda nisu njegovi.
Nakon smrti svog pokrovitelja sultana Malik-Šaha 1092. godine, Hajam gubi političku zaštitu i nakratko odlazi na hodočašće u Meku. Ostatak života provodi uglavnom u Nišapuru, gdje predaje, piše i promatra zvjezdano nebo. Navodno je na dvoru sultana Ahmada Sanjara ponovno dobio priznanje i pokroviteljstvo, no prema predaji, posljednje godine života proveo je skromno i povučeno.
Preminuo je 1131. godine, a pokopan je u rodnom Nišapuru. Njegov mezar danas je hodočasničko mjesto za ljubitelje znanja i poezije, simbol univerzalne potrage za istinom.
Izvor: Bosna.hr