Umjetnici ne umiru, rečenica je koja itekako ima smisla uz ime Safeta Isovića, jednog od najboljih interpretatora sevdalinki koje je Bosna i Hercegovina imala. Jer, postoje umjetnici koji obilježe jednu epohu, a Safet je postao njeno trajno mjerilo. Njegov glas nije bio samo prepoznatljiv muzički potpis, već zvuk uz koji su generacije učile šta znači sevdah, ona posebna emocija koja u nekoliko stihova može ispričati priču o ljubavi, čežnji, zavičaju i životu.
Kada bi Safet Isović zapjevao, činilo se da vrijeme usporava. Njegove interpretacije nisu počivale na raskoši glasa, iako ga je imao u izobilju, već na iskrenosti. Svaku sevdalinku doživljavao je kao priču koju treba ispričati s poštovanjem, zbog čega je publika vjerovala svakoj otpjevanoj riječi. Upravo zato njegove izvedbe ni danas ne zvuče kao arhivski snimci, nego kao živa svjedočanstva jednog vremena i jednog naroda.
Rođen 1936. godine u Bileći, odrastao je u burnim godinama Drugog svjetskog rata, a život ga je kasnije doveo u Sarajevo, grad u kojem će izgraditi karijeru i postati jedno od najvećih imena bosanskohercegovačke muzike. Od prvih snimaka za Radio Sarajevo krajem pedesetih godina bilo je jasno da se pojavila interpretatorska veličina kakva se rijetko rađa. Tokom više od pola stoljeća umjetničkog rada snimio je stotine pjesama, održao hiljade koncerata širom svijeta i postao jedan od najznačajnijih ambasadora sevdalinke.
Ali, njegova najveća zasluga nije broj snimljenih pjesama niti priznanja koja je dobio. Safet Isović uspio je sačuvati dostojanstvo sevdalinke u vremenu kada su se muzički ukusi mijenjali i kada je tradicionalna pjesma lako mogla pasti u zaborav. Nikada nije pristajao na površnost. Vjerovao je da se sevdalinka mora pjevati s razumijevanjem njene poezije, melodije i emocije, jer je upravo u tome njena vrijednost.
Zahvaljujući umjetnicima poput njega, sevdalinka nije ostala tek uspomena na neka prošla vremena. Preživjela je, razvijala se i nastavila živjeti među novim generacijama. Danas, kada je uvrštena na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, jasno je koliko su ljudi poput Safeta Isovića bili važni u njenom očuvanju. Oni su je čuvali mnogo prije nego što je dobila međunarodna priznanja.
Safet Isović ostavio nam je mnogo više od antologijskih pjesama. Ostavio je način na koji se čuva vlastita kultura, bez buke, bez senzacionalizma, ali s dubokim poštovanjem prema onome što smo naslijedili. Njegov glas postao je dio kolektivnog pamćenja Bosne i Hercegovine, a njegove interpretacije ostale su uzor svima koji danas pjevaju sevdalinku. Ono što je bio Luciano Pavarotti za italijansku operu, to je bio Safet za bosanski sevdah.
Zato obilježavanje 90 godina od njegovog rođenja nije samo prisjećanje na velikog umjetnika. To je podsjetnik da kulturno naslijeđe opstaje samo onda kada ga prenosimo dalje. A malo je ljudi koji su za bosanskohercegovačku muzičku baštinu učinili onoliko koliko je učinio Safet Isović.
Upravo njemu u čast ovogodišnji Festival Baščaršijske noći bit će zatvoren 30. jula koncertom “Za dušu i sjećanje – Safet Isović”, koji JU BKC KS organizuje u saradnji s Fondacijom Sevdah povodom 90. godišnjice njegovog rođenja. Na Centralnoj pozornici kod Vijećnice od 21 sat njegove bezvremenske pjesme izvodit će Hanka Paldum, Rizo Hamidović, Ljubica Berak, Ferid Avdić, Kadira Čano, Hamid Ragipović – Besko, Hasiba Agić i Šefćet Hamidović – Ringo, odajući počast čovjeku čiji glas i danas ostaje jedno od najprepoznatljivijih obilježja bosanskohercegovačke kulturne baštine, piše Stav.ba.