Porodica književnika Zaim Azemović oglasila se javno povodom akta Sekretarijata za sport, kulturu i mlade Opštine Rožaje, broj 09-01/26-55 od 10. februara 2026. godine. U dokumentu upućenom Almiru Azemoviću, navodi se da prijedlog da JU Narodna biblioteka Rožaje ponese ime Zaima Azemovića “u ovom obliku ne može razmatrati kao formalni postupak“, uz obrazloženje da je pokretanje postupka moguće “isključivo kroz proceduru građanske inicijative“ i uz pozivanje na Zakon o spomen-obilježjima i rok od 20 godina od smrti.
Porodica Azemović ocjenjuje da ovaj akt prevazilazi administrativni okvir i postaje jasan pokazatelj koliko lokalna vlast pokazuje distancu od kulturne odgovornosti prema stvaralaštvu i identitetu bošnjačkog naroda, ali i prema ukupnoj kulturnoj odgovornosti u Crnoj Gori.
Porodica ističe da inicijativa nije sadržavala sve formalne elemente Statuta, što priznaju, ali odbacuju pokušaj da se formalizmom prikrije suština. Više od stotinu intelektualaca sa prostora Zapadnog Balkana javno je podržalo inicijativu, što dokazuje da riječ nije o slučajnom ili privatnom potezu, već o ozbiljnoj i javnoj podršci.
“Kada institucije djeluju u dobroj vjeri, formalizam je orijentir, a ne oružje. Ovdje je, međutim, pretvoren u sredstvo eliminacije“, navode u reagovanju, ističući kako riječ “isključivo“ u službenom odgovoru predstavlja presudu bez prava na žalbu.
Porodica podsjeća da Zakon o spomen-obilježjima, iako predviđa rok od 20 godina od smrti, izričito dopušta izuzetak uz saglasnost Vlade Crne Gore. Time se jasno pokazuje da zakon nije prepreka, već procedura koju lokalne institucije mogu koristiti.
Primjeri drugih opština, poput Plava i Budve, potvrđuju da je moguće odati priznanje istaknutim piscima i prije isteka formalnog roka. Centar za kulturu u Plavu nosi ime književnika Huseina Bašića, a Narodna biblioteka u Budvi ime Miroslava Luketića – bez čekanja 20 godina.
“Ako druge opštine mogu priznati svoje stvaraoce, zašto se u Rožajama sve svodi na birokratsku frazu: ‘NE MOŽE SE RAZMATRATI’?“ pitaju se članovi porodice.
Oni naglašavaju da inicijativa nije samo administrativno pitanje, već odraz odnosa lokalne zajednice i institucija prema bošnjačkoj kulturi i identitetu. Posebno ističu da su vlasti, uključujući Bošnjačku stranku, u prethodnom periodu imale mogućnost da stanu iza ovog pitanja, ali da to nisu učinile.
“Ime Zaima Azemovića ne bi bilo priznanje njemu, već ogledalo naše spremnosti da sačuvamo riječ onoga koji nas je zadužio, i koliko nam zaista znači bošnjačka kultura i identitet“, navodi se u reagovanju.
Porodica podsjeća na Zaimove riječi:
“A uvijek sam bio gladan dobrog čovjeka, da mu mogu staviti ruku na prijateljska pleća, umornu glavu spustiti na prijateljsko rame.“
Ove riječi, ističu, danas stoje ne samo kao uspomena, već kao izazov savjesti: „Ne odlučuje zakon, nego ljudi koji ga primjenjuju.“
Za porodicu Azemović, književna zaostavština – više od 25 knjiga, stotine eseja, priča i legendi – nije statistička greška lokalne kulture, već njen temelj. Odbijanje inicijative, navode, pokazuje da su institucije i lokalna vlast pali na ispitu odgovornosti prema bošnjačkoj kulturi i kulturnom pamćenju.
Porodica Azemović poručuje da će, poštujući proceduru, dopuniti inicijativu i nastaviti institucionalnu borbu, ali traže i prestanak zamjene teza:
- Ne traže privilegiju, već jednak status
- Ne traže da se zakon pogazi, već da se primijeni u potpunosti
- Ne traže ponižavanje Skupštine opštine, već da pokaže dostojanstvo kulture koju predstavlja
“Javno dobro se ne odbacuje pečatom. Javnom dobru se odaje poštovanje ili se pred njim skida maska. Zaim Azemović pripada svim narodima Rožaja i Crne Gore, jer je njegovo djelo javno dobro“, zaključuju u reagovanju.