Roman “Ljudi bez adrese” Faiza Softića, koji podjednako pripada Bosanskohercegovačkoj, crnogorskoj i luksemburškoj književnosti, a koji je izraziti predstavnik škole sandžačko-bihorskog pripovijedanja, ovih dana je izašao i na njemačkom jeziku.
Izdavač je “Phi” Luksemburg, a prevoditelj: prof. dr. Elvira Veselinović. Ovaj roman govori o pstratnim traumama u Sarajevu i BiH, komponujići pripovjedačku konstrukciju sa pričama iz bihorskog zavičaja koje imaju čvrstu vezu sa glavnom temom u romanu.
Od čitalačke publike, kao i književne kritike – roman je doživio najveće pohvale, a prvo izdanje na bosanskom jeziku koje je 2017. godine nagrađeno na konkursu Fonda za izdavaštvo federacije BiH, izdala je IK “Dobra knjiga“ iz Sarajeva.
O ovom romanu književnik i književni kritičar Mile Stojić je zapisao:
Literarni život Faiza Softića odvija se u trokutu Crna Gora – Bosna – Luksemburg. Iako je navećim dijelom svoga književog odrastanja vezan za Sarajevo, ovaj pisac neobičnog dara i mara, svoju književnu inspiraciju ponajvećma crpi iz zavičajnog sandžačko-crnogorskog humusa. Naslonjen na tradiciju klasičnog pripovijedanja, ponajviše na stilsko – tematsku zadužbinu Ćamila Sijarića, Faiz Softić u svojim djelima zorno odslikava zavičajne vedute, gdje se prepliću grubo i nježno, epsko i lirsko. U romanu “Ljudi bez adrese”, koji je nagrađen na natječaju Ministarstva kulture F.BiH, on riše sudbinu jedne sandžaćke porodice u ratnom Sarajevu, gdje se Propast jedne zemlje prikazuje kroz distopiju jednoga mikrosvijeta.
On pripovieda kako se u ratu bude ljudski ubilački nagoni, moralnost se gubi pred bestijalnim silama, koje dovode u pitanje i samu ljudskost i smisao čovjekova postojanja na zemlji. Softićev narativ teče linearno, ali nam iz poglavlja u poglavlje donosi upečatljive slike i dijaloge, tvoreći priču koja će se dugo pamtiti, književnost koja će svjedočiti ono što neće kronike i ljetopisi našeg vremena.
Roman “Ljudi bez adrese“ štivo je o izgubljenosti i nemoći čovjeka pred slijepim silama historije, o identitetu kao udesu, o onim tankim nitima nade, koje spašavaju ljudsku izgubljenu jedinku od zemaljskog pakla.
Ovo prozno djelo književnika Faiza Softića na njemačkom jeziku, sada je dostupno čitalačkoj publici širom evropskog germanskog jezičkog prostora.
Osim ovog romana Softiću je prije desetak godina preveden i objavljen roman Pod Kun planinom na francuskom, a krajem mjeseca mu izlazi i izabrana poezija na mađarskom jeziku.
Za svaku pohvalu, zar ne?!
Izvor: Sandzacke.rs