Naporedo s osmanskim osvajanjima naših krajeva kreće i seoba riječi orijentalnog porijekla u naš jezik. Posredstvom osmanskog državnog pravnog poretka stiže novo društveno uređenje, kao i islamska kultura, primaju se novi sadržaji, a ujedno s tim i njihova imena.
Riječi arapskog, turskog i perzijskog porijekla bivaju usvajane u bosanskom jeziku, ali i u drugim južnoslavenskim jezicima, kroz ukupnost osmanskog državnog poretka. Islam, kao ukupnost življenja kojom je određen osmanski državni poredak, utjecao je na sva područja života u Bosni.
Njegovim prihvatanjem na Balkanu, a naročito među Bošnjacima, usvojeni su ne samo cjeloviti vjerski sistemi s učincima u nauci, kulturi, umjetnosti, već i u zanatstvu, graditeljstvu, običajima itd., a to uzrokuje unošenje u bosanski jezik vrlo velikog broja riječi arapskog, turskog i perzijskog porijekla koje u novije doba obično nazivamo turcizmima. Turcizmi su najznačajniji sloj riječi stranog porijekla u bosanskom jeziku, procjenjuje se da ih je više od deset hiljada (po zastupljenosti slijede romanizmi i germanizmi). Njihovo naglašeno prisustvo u govorima Bošnjaka predstavlja upravo samosvojno obilježje bosanskog jezika unutar slavenske jezičke porodice.
Općenito vrijedi da fonema /h/ čini dio konsonantizma bosanskomuslimanskih govora, tj. da je čuvanje /h/ općemuslimanska crta, dok se taj konsonant kod katolika i pravoslavaca, po pravilu, gubi. Za konsonant /f/ znaju govori svih triju nacionalnosti u Bosni, ali on u njima nije podjednako zastupljen. Učvršćivanju foneme /f/ u konsonantskom sistemu bošnjačkih govora svakako je doprinijela brojna leksika orijentalnog porijekla u kojoj je on prisutan (fes, fildžan, ferman, fermen, fukara, hefta, sofra).
Mula Mustafa Bašeskija (1731–1809) pisao je o osobenostima bosanskog jezika: “Bosanski jezik je bogatiji od arapskog jezika. Evo, na primjer, u arapskom jeziku za glagol ‘ići’ imaju svega tri oblika: zehebe – raha – meša. Turski jezik je opet u tom pogledu najsiromašniji, jer za glagol ‘ići’ ima samo izraz ‘gitmek’. Međutim, u bosanskom jeziku za oblik glagola ‘ići’ ima četrdeset i pet izraza.”
Alija Isaković je o osobenostima bosanskog jezika, među ostalim, pisao u u časopisu Ogledalo 1991. godine: “Bosanski jezik, prema književnom hrvatskom i srpskom jeziku, ima najmanje razlika između narodnog i književnog jezika, između dijalekatskog i književnog i ima – za južnoslavenske prilike – izvanredan kontinuitet, jezičku ustaljenost i homogenost na cijelom prostoru, bez diskontinuiteta koji su imali srpski i hrvatski književni jezik do početka Vukovih i Gajevih reforma sredinom prošlog vijeka.”
Izvor: Stav.ba