U vremenu kada slike svakodnevice nastaju i nestaju u digitalnom trenu, rijetko se pojavi ona koja nas zaustavi i vrati nekoliko decenija unazad — u vrijeme topline, zajedništva i skromnog, ali živog ritma života. Upravo takvu fotografiju Tutina iz 1970-ih godina objavio je doktor Nedim Hamzagić, poznat po svom angažmanu ne samo u medicini, već i u očuvanju kulturnog i historijskog pamćenja svoga kraja.
Na svom Facebook profilu, dr. Hamzagić je uz fotografiju zabilježio i sjećanje na jedno posebno vrijeme:
“Dinamičan život 1970-tih godina u Tutinu bio je svakodnevica, ispunjena ljudima, susretima i pokretom. Posebno ponedeljkom, kada se održavao pijacni dan, čitav grad bi oživeo — ulice bi bile pune prolaznika, trgovaca i putnika koji su dolazili iz okolnih sela. Ljudi su tada izlazili vani ne samo zbog kupovine i trgovine, već i zbog druženja, razgovora i tog posebnog osjećaja zajedništva koji je krasio Tutin tog vremena.”
Na staroj crno-bijeloj fotografiji, koja odiše autentičnošću i toplinom, vidi se centar Tutina u punom životu. Na desnoj strani u kadru jasno se prepoznaje započeta gradnja Doma kulture — simbola tadašnjeg razvoja, optimizma i modernizacije grada. Taj objekat, danas jedan od prepoznatljivih simbola Tutina, bio je svojevrsna poruka da mali sandžački grad kroči putem urbanizacije i kulturnog uzdizanja.
“Automobila je bilo malo, pa su mnogi kupljene namirnice nosili na leđima, u džakovima, dok su ulice odjekivale žamorom i koracima”, prisjeća se dr. Hamzagić.
Fotografija, jednostavna i tiha, zapravo nosi težinu jedne epohe — vremena kada se živjelo sporije, ali punije, kada su susreti bili važniji od poruka, a komšijski razgovor vrijedio više od vijesti.
Ovaj kadar nije samo dokument jednog mjesta; on je svjedočanstvo duha vremena, bliskosti među ljudima i suživota različitih naroda koji su Tutin činili posebnim.
Za mnoge starije Tutince, ova fotografija biće podsjetnik na mladost i na dane kada su se ljudi uistinu poznavali i poštovali. Za mlađe generacije — podsjetnik da i njihov grad ima bogatu priču, utkano sjećanje i toplinu koja traje duže od vremena.
Izvor: Sandzacke.rs