Bećir Alikadić, jedan od najstarijih Goraždana, u 93. godini svakodnevno vozi bicikl, a u tome ga kaže ne sprečavaju ni godine ni visoke temperature. Ovaj vitalni Goraždanin koji uprkos godinama zrači životnom energijom, svaki dan biciklom prelazi ustaljenu rutu, jednako uživa u šetnji i ne skida osmijeh s lica.
Navodi da su genetika, fizička aktivnost te prije svega vedar duh i smijeh, recept za dug i zdrav život.
“Svoju dugovječnost i vitalnost dugujem dobrim genima, ali i načinu života. Povukao sam na majku koja je bila vedra i nasmijana, a takođe i četvorica njene braće, doživjeli su preko 90 godina. Ja sam takav, pozitivan čovjek i to je najvažnije. Bavio sam se sportom, igrao u folkloru. Ima ljudi što su stalno namrgođeni, a to ne valja. Smijeh je lijek i produžava život. To bih preporučio svima, da se vole, slažu, žive dobro i ne sekiraju”, poručuje Bećir.
Naučio je da se nosi s problemima i životnim iskušenjima
Ističe da ni njega život nije mazio, ali kaže da ga nije slomio. Naučio je da se nosi s problemima i životnim iskušenjima. Rođen je 1933. godine u Goraždu, preživio je dva rata, oba u svom rodnom gradu.
“Kao dječak od osam godina prelazio sam gradski most 1942. godine kad je bio pokolj. Svega sam se nagledao. I ovaj drugi rat sam proveo ovdje, bio sam komandir Civilne zaštite, imao sam deset ljudi, pomogli smo u svemu – navodi.
Inače, cijeli radni vijek proveo je u goraždanskoj “Pobjedi” od njenog osnivanja do 1991. godine, kao metalostrugar.
“U penziji sam već 34 godine, pa i ovima Fondu PIO se ‘odužilo’ što mi tako dugo šalju penziju”, dodaje kroz smijeh.
Najviše mu nedostaje supruga
Priznaje da mu najviše nedostaje supruga koja je preminula prije mnogo godina, kao i prijatelji kojih više nema. Ipak, svakog dana se druži sa sugrađanima što mu je, naglašava, pomoglo da zadrži optimizam i volju za životom.
Dok prati politička dešavanja, ističe kako pamti mnogo bolja vremena, a ima i poruku za današnje političare.
“Oni misle da će živjeti hiljadu godina. Samo daj, daj, njima daj, sve im malo, traže još. A ne znaju da će i oni jednog dana tamo gdje svi idu. Moraju se ujediniti i doći sebi”, poručuje vedri i dugovječni Goraždanin.