Bushido je japanski kodeks samuraja ili bushija koji zahtijeva od osobe da stavi lojalnost i čast iznad vlastitog blagostanja. Piloti kamikaze iz Drugog svjetskog rata sebe su doživljavali kao bušije. Tako i mnogi savremeni biznismeni.
Buši su bili samurajski ratnici koji su bili poznati po tome što su bili spretni u borbi i spretni sa mačem. Ali buši nisu bili razbojni nasilnici – bili su visoko obrazovani, ljubazni i kulturni. Samuraj bi vas mogao ubiti dok bi vam objašnjavao glavne karakteristike ranog rokoko portreta.
Međutim, problem s malom vojskom obrazovanih, vrlo opasnih čuvara je u tome što su oni ubrzo shvatili da bi mogli biti bolji u nekim poslovima. Kada je Japan bačen u period slabe centralne vlasti, buši su se sve više nalazili u vladi. Od 12. vijeka, klasa ratnika Japana postala je njena vladajuća klasa. Samuraj je od osiguranja postao aristokrata.
Bushido
Kao i svaka usko povezana zajednica, buši su razvili stroge kodekse ponašanja i uslove za ulazak. U početku su to bili jednostavno oblik borilačkih vještina, poznatih kao bujutsu. Ali, sa uvođenjem zen budizma u kontinentalni Japan, samurajski mač je razvio duhovniju oštricu. To je ono što je danas poznato kao bushido: samurajski kod.
Bushido slavi i njeguje vrline kao što su hrabrost, odanost, čast, poštenje, pravda i pristojnost. U evropskoj tradiciji, bushido ima svoj pandan u viteškom kodeksu Arturijanskih vitezova i bajki. Bushido se odnosi na brušenje i vašeg uma i vaše ruke za mač. To je jahanje i strjeličarstvo, koliko i poezija i umjetnost razgovora.
Jedan od ključnih elemenata bushido filozofije je spremnost, a jedan od najpoznatijih bushido filozofa bio je Musashi Miyamoto. Miyamoto je bio mačevalac i borilački umjetnik legendarne vještine. Navodno je pobijedio samo sa štapom u svom prvom duelu kada je imao 13 godina, ubivši potpuno istreniranog samuraja koji je za razliku od njega, imao mač. Njegovo veliko djelo, Knjiga pet prstenova, uz Sun Tzuovu umjetnost ratovanja, još uvijek se podučava u poslovnim školama i sesijama životnog “coachinga” i uči o tome kako uspjeti.
Jedan element koji se iznova pojavljuje u ovoj praksi je ono što je poznato kao “Duh praznine”. Ovo je isključivanje naših misli kako bismo oslobodili tijelo da uradi ono što treba. Cilj je “isključiti” naš ego da uđemo u prazninu “nezamućenog vida”. Duh praznine znači bavljenje svojom vještinom – obično, borilačkom vještinom – tako rigorozno i potpuno da to postaje druga priroda. Tek nakon godina napornog treninga, tijelo će moći učiniti nešto tako fluidno i kompetentno kao što je hodanje ili pričanje.
Kamikaze i biznismeni
Još jedan centralni element bushidoa je viđenje vlastite smrti ne kao krajnjeg zla, već ponekad kao neophodnog. Vaš život je od sekundarnog značaja za ključne bushido vrline, kao što su čast, odanost i pravda. Ovaj samurajski način razmišljanja toliko je stran onima izvan Japana, da je mnogima teško razumjeti prividni fanatizam pilota kamikaza u Drugom svjetskom ratu. Japanski vojnici su sebe doživljavali kao bušije – moderne samuraje – a bushido kodeks ohrabruje pojedinca da svoj život vidi kao žrtvu vrijednu plaćanja za više ideale. Bushido je motivisao pilote u Pearl Harboru, piše BigThink.
Manje samoubilačka, ali ne manje strana mnogim ne-domaćim stanovnicima, jeste ideja “korporativnog bushidoa“ koja se nalazi u savremenoj japanskoj poslovnoj kulturi.
Odanost kompaniji, poštovanje nadređenih i žrtvovanje vlastitog tijela su od suštinske važnosti za način razmišljanja “plaćenih”. Sve ovo potiče od bushidoa. Moderni samuraji Japana nose samo oštre olovke i nose odijela kao oklop.