Nakon duge i teške borbe s bolešću, na ahiret je preselio Halid Bešlić, legenda narodne muzike i jedan od najprepoznatljivijih glasova Bosne i Hercegovine. Imao je 71 godinu.
Posljednjih sedmica bio hospitaliziran zbog ozbiljnih zdravstvenih komplikacija s kojima se, uprkos upornosti i snazi koja ga je krasila čitav život, nije uspio izboriti.
Bešlić je osjetio prve zdravstvene probleme tokom koncerta u Banjoj Luci krajem ljeta, nakon čega je hitno primljen na Kliniku za nefrologiju i bubrežnu nadomjesnu terapiju KCUS-a. Vijest o pogoršanju zdravlja potresla je cijelu regiju, jer je Halid za generacije bio više od pjevača, bio je simbol naroda, života, radosti i tuge, oličenje bosanske duše.
Rođen 20. novembra 1953. godine u zaseoku Vrapci, kod Knežine, u općini Sokolac, Halid Bešlić je još kao dječak pokazivao ljubav prema pjesmi. Počeo je pjevati u osnovnoj školi, nastupajući u kulturno-umjetničkim društvima, a najduže je bio član KUD-a “Zija Dizdarević”. Nakon odsluženja vojnog roka, posvetio se muzici s ozbiljnošću i strašću koja će obilježiti narednih pola stoljeća njegovog života.
Svoju prvu singl-ploču snimio je 1979. godine, čime je započeo uzlaznu karijeru koja ga je ubrzo učinila zvijezdom jugoslovenske, a potom i balkanske muzičke scene. Njegove pjesme, od “Miljacke”, “Romanije”, “Prvi poljubac”, “Ne bolujem”, “Zlatne strune”, “Neću, neću dijamante”, “Ja bez tebe ne mogu da živim” postale su bezvremenski evergreeni, dijelovi kolektivnog sjećanja miliona ljudi.
Tokom Agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992–1995), Halid Bešlić je održao više od 500 humanitarnih koncerata širom zapadne Evrope. Bio je i simbol otpora i dostojanstva, čovjek koji nikada nije zaboravio svoje porijeklo ni svoj narod. Uvijek je govorio da mu je publika “druga porodica”, i da je pjesma njegova molitva i zakletva Bosni.
Za svoj rad dobio je brojne nagrade i priznanja, a njegovo ime uvršteno je u sve antologije narodne i zabavne muzike bivše Jugoslavije. Bio je i dugogodišnji član Udruženja muzičara Bosne i Hercegovine, uzor mladim interpretima i institucija za publiku.
Otišao je tiho, kako je i živio, dostojanstveno, bez spektakla, ali ostavljajući za sobom neizbrisiv trag. Njegove pjesme nastavit će živjeti, pjevati se na svadbama, u kafanama, na putovanjima i u trenucima tuge, onako kako ih je i sam pjevao: iz srca.
Bosna i Hercegovina je danas izgubila svog velikog pjevača, ali Halid Bešlić ostaje, u svakom stihu, u svakoj melodiji, u svakom osmijehu onih koji su odrasli uz njegove pjesme.
Neka mu je vječni rahmet i laka bosanska zemlja.