Na današnji dan u Sarajevu je na Ahiret preselio Safet Isović. Isović je bio jedan od najpopularnijih pjevača sevdalinki u BiH, jedan od najvećih bh. umjetnika i doajen sevdalinke. Više od 50 godina je komponovao i pisao tekstove, bilježio i čuvao od zaborava na hiljade sevdalinki. Njegovo muzičko naslijeđe i sevdalinke su ostale trajno zabilježene.
Infobiro objavio je dio intervjua sa Safetom iz 1990. godine. Njihovu objavu prenosimo u cijelosti.
“Safet Sajo Isović, zvijezda koja zaista ne tamni, između ostalog je član uprave FK Sarajevo, predsjednik Udruženja estradnih radnika Sarajeva, član Predsjedništva Društva za borbu protiv raka, aktivista Crvenog krsta, rezervni kapetan JNA, čovjek koji govori pet svjetskih jezika… Voli lov, najbolji drug mu je Pavle Paja Plamenac..
Već 1956. g. otišao sam na audiciju na Radio-Sarajevo. Te njihove auducije bile su rigorozne, a kada vas prime to je značilo da prvo treba da radite jedno vrijeme, pa da tek onda snimite prvu emisiju. To nije bilo kao danas dođeš s ulice odmah pjevaš! Ja sam prošao jednu savršenu školu pjevanja pri Radio-Sarajevu. Imao sam redovite vježbe pjevanja, učeći melizme, tj. ukrase u narodnoj muzici. Vježbao sam sa pokojnim Jozom Penavom. Sjećam se da sam ponedjeljkom, srijedom, i petkom išao na vokalizaciju, neku vrstu učenja solo pjevanja.
Sevdalinka je veoma važan segment našeg kulturnog nasljeđa, jedna lirska ljubavna pjesma urbanih sredina, što je veoma bitno. Ja sam savladao sve njene varijante, pa poznajem, da tako kažem, svaku caku sevdalinke. Ona je nastajala desetljećima, transformisala se, narod joj je dodavao tokom vremena ponešto, dok se nije isklesao jedan poseban oblik u kome je danas poznamo. To vrijedi i za pjesme koje su komponovane u duhu narodnog stvaralaštva.
Takav autor bio je Jozo Penava i njegovo ogromno stvaralaštvo danas je već skoro poistovijećeno sa izvornom muzikom zato što je to pravljeno na takvim temeljima. U tu grupu sjajnih autora koji su stvarali na fundamentima prave izvorne pjesme po meni spadaju rahmetii Ismet Alajbegović, pa pokojni Rade Jovanović koji je ostavio jedan veliki broj antologijskih pjesama u nasljeđe, počevši sa Malenim sokakom, Jablani se povijaju, Kad sretneš Hanku ltd. Trenutno je jedino još Selver Pašić ostao vjeran toj kompoziciji.
Ljudi neće da shvate da je Bosna stara zemlja, a i mi se ovdje stidljivo oglašavamo. Imali smo državu još prije devesto godina! Kako je samo nezapaženo prošla godišnjica Kulina-bana. To zamjeram RTV SA i štampi, a o ANU BiH da i ne govorimo. Stalno se govori da Slovenija, Hrvatska i Srbija mogu same. Jedino naši ljudi govore da mi ne možemo bez njih. Svima prije svega mora biti jasno da je ovo Bosna i da je ona bosanska i da ako treba može opstati samo u svojim povijesnim granicama lakše nego druge”, govorio je Isović.
Intervju sa Safetom Isovićem obavljen je u Našim Danima 27.aprila 1990.godine. Intervju su uradili Tihomir Loza i Nedim Sarač.