Za proslavu 45 godina na sceni Hanka Paldum je odabrala Zagreb, a pred koncert u dvorani “Vatroslav Lisinski” diva je otvorila dušu za Jutarnji list.
“Sretna sam što mogu njegovati pravi sevdah, iznijeti tu emociju kao što su to radili Himzo Polovina i Safet Isović od kojih sam i ja učila kako bih sačuvala originalnost izvornog sevdaha, što i mladima preporučujem. Najljepša potvrda toga je što smo upravo Himzo i ja na Institutu za etnomuzikologiju u Beču svrstani u enciklopediju originalnih kazivača sevdaha”, govori Hanka, koju strašno nervira što se od sevdalinke katkad pravi lakrdija jer ona ima vrlo stroge kriterije pri izvođenju i interpretaciji.
Pjevačica koju uz Sarajevo život sve ove godine čvrsto veže uz Zagreb također je tu pronašla svoj dom. Stoga ne čudi što je odlični poznavatelj hrvatske muzičke scene pa izdvaja kolegice koje posebno cijeni – Zoricu Kondžu, Doris Dragović, Meri Cetinić, Vannu… Uspjeh koji proživljava kroz sva ta desetljeća na sceni relativno jednostavno objašnjava. Kaže, nikada nije maštala o nečemu nedostižnom.
“Naravno da ima nekih neostvarenih stvari. No, nevjerovatno sam realna. Davno sam samoj sebi rekla da neću razmišljati o nečemu nedostižnom. Uostalom, u životu sam postigla sve. Naprimjer, moj tadašnji suprug Muradif Brkić Mufta odbio je poziv talijanske ekipe da karijeru nastavim u inostranstvu i bio je potpuno u pravu. Dosta smo u to vrijeme razgovarali o tome i imao je vrlo dobre argumente: ‘Tamo bi se u moru drugih izgubila, utopila u nekom međuprostoru. Ostani na tlu na kojem si ponikla, tu gdje si se isprofilirala…’ I nikada, baš nikada zbog toga nisam požalila. Dogodila mi se nevjerovatna karijera i zbog toga sam zahvalna”, kazala je Hanka.
Gledajući ovu divu ne može se ne primijetiti da zrači nekom nevjerovatnom energijom, pozitivom, a tema o njezinu dobrom izgledu gotovo je u svakom razgovoru neizostavna.
“Svakako imam dobru genetiku. I bitno je njegovati kožu. No, ja nisam od onih koji odlaze kozmetičaru, frizeru, šminkeru. Sve to radim sama. I tako sam najzadovoljnija. Čak i sama šišam kosu i oblikujem frizuru. Katkad sam znala otići u salon samo da nešto promijenim na sebi, ali svi stručnjaci koje sam zamolila da mi naprave nešto novo naprosto se ne usude. Kažu, previše ste prepoznatljivi da bismo mi to narušili. Ovoj ću priči dodati da mi puno pomaže to što mi je duša čista. Klanjam pet puta dnevno i zbog toga sam mirna, znam da sam na pravom putu”, iskreno će.
Uprkos učestalim putovanjima, nastupima i noćnom životu nikada joj voda nije došla do grla. Nikada joj nije palo na pamet da stane ili prekine karijeru. Tako je i danas. Drukčiji život ne može zamisliti.
“Čak i u mladosti, kada su mi roditelji branili da se bavim pjevanjem, nisam željela čuti ni za kakav drugi posao. Njihov je stav bio da je karijera pjevačice nemoralan posao i kada sam bila najzaljubljenija na svijetu, nisam se pokolebala”, prisjeća se.
Hanka ima svoj dnevni ritual koji samo ponekad iskoči iz kolosijeka. Budući da je noću dugo budna, ujutro voli odspavati, a onda prije nego što krene s obavezama uživa u svom miru i tišini.
“Neko vrijeme moram biti sama sa sobom. Onda krećem u akciju i priznajem da ma koliko imala vremena, uvijek kasnim”.
Pjesma “Zelene oči” obilježila je njezinu karijeru, bez nje ne može održati baš niti jedan koncert. Je li joj s vremenom dosadila?
“Nije. Pa to je moja lična karta. Uostalom, toliko mi je dobrog donijela, a da ne govorim o novcu” smije se i nastavlja:
“Pjesma se na prvu ljudima uvukla pod kožu, ali dugo vremena nisu znali ko je izvodi. Ali moram priznati da kada sam je prvi put čula da mi se uopšte nije dopala. Pomislila sam “ma šta je ovo”.
Razmišljajući koja je njena pjesma posebno prirasla srcu, kaže da iako je teško odabrati nekako se uvijek odluči za “Ali pamtim još”, “Mojoj majci”, “Voljela sam, voljela”. Stilski se kroz godine mijenjala, ali zaokret u njenoj karijeri napravio je Milić Vukašinović. No, svoj su prepoznatljiv obol u pjesmama dali i Bodo Kovačević, Goran Bregović i Nikola Borota.
“A Milić Vukašinović je donio idealan spoj rocka i lijepe narodne pjesme. U to vrijeme napravio je jednu novu formu. Desila se revolucija. Volim koketirati s različitim stilovima pa mi je drago na CD-u poslušati grčke i turske pjesme, ali i evergreene i arije. Znam otići u pozorište i pomno pratiti šta se događa. Tako me oduševila i “Carmina Burana”. Jednostavno, stereotipi me zamaraju. Svi osim sevdalinke jer ona ima samo jednu formu koja se ne smije remetiti”, kaže ona.
Iza ove vrsne umjetnice je 500 snimljenih pjesama, 30 studijskih albuma i vrsni glas koji još štošta može pružiti na domaćoj muzičkoj sceni. I zato nakon Zagreba i jedinstvene atmosfere neće nedostajati, odmah ide put Kanade na nove koncerte, a potom će uslijediti koncerti po čitavoj regiji i Europi.
Iza nje su dva braka, a danas uprkos iskustvu i zrelim godinama na novi ne pomišlja. Voli da je život melje, tjera naprijed.
“Ne bih mogla biti prava supruga jer čovjek traži ženu. U životu sam toliko samostalna, takva je moja ličnost koju sam gradila godinama. Eh, kada bi se našla jedna takva osoba zbog koje bih ja ponovno postala supruga, onda bi došao i trenutak da posustanem od karijere. A, ja to ne mogu. Nekad samu sebe uhvatim u razmišljanju da sebi postavljam pitanje kako sam se uopšte usudila udati se. Ali, na svu sreću, i tu sam prepreku prošla. Ostvarila sam se kao supruga bila i ostala uspješna majka. U meni se sukobljava taj moj talent kojeg mi je dragi Bog dao. Jednostavno se ne mogu dijeliti. Zbog toga sam umjetnica i majka, ali ne i supruga”, poručila je Hanka.
Izvor: Jutarnji