Ugledna palestinska trgovačka porodica u Nablusu duže od stoljeće čuva novac koji joj je osmanski vojnik povjerio na čuvanje nakon što je premješten na drugi front tokom Prvog svjetskog rata, javlja Anadolu Agency (AA).
Osmanski vojnik je tokom Prvog svjetskog rata, tačnije 1915. godine morao napustiti Nablus i otići na drugo ratište, pa je sav svoj novac zamotao u platno i povjerio ga trgovcu Rushdu Efendiju.
Efendijevi unuci i danas čuvaju taj zavežljaj po koji se vojnik nikada nije vratio, a to rade s tolikom predanošću da nikada nisu ni otvarali zavežljaj da vide koliko novca se u njemu nalazi.
Nakon 103 godine, porodica je u razgovoru s novinarom AA prvi put progovorila o tom slučaju i pristala da otvori zavežljaj i izbroji novac.
Efendijevu porodičnu zanatsku radnju u Nablusu, gradu poznatom i kao “palestinska sestra Damaska“, danas vodi njegov nasljednik Ragib Hilmi al-Alul.
Upravo on je otvorio zavežljaj u kojem se nalazilo ukupno 152 osmanske lire u apoenima od po pola, jednog i pet lira.
https://youtu.be/k1LTsa8824g
Novčanice su štampane u periodu vladavine sultana Mehmeda Rešada, a ukupne su protuvrijednosti blizu 140.000 novih turskih lira (25.000 eura).
Odmah nakon fotografiranja, Al-Alul je novčanice s pežarom sultana Rešada i štamparije “Giesecke & Devrient“ vratio u platneni zavežljaj i čelični sef u kojem su stajale i proteklo stoljeće.
“Osmanski vojnik je imao povjerenje i ostavio vlastiti novac mom amidži. Rekao mu je da će novac tražiti po povratku u Nablus, ali se više nikada nije pojavio. Ne znamo ni ime, niti šta se desilo s tim vojnikom, ali očito je bio blizak prijatelj s amidžom“, kazao je Al-Alul.
Ističući kako je njegova porodica poznata kao povjerljiv domaćin u Nablusu, Al-Alul je kazao kako su vojnikovu ušteđevinu čuvali u tajnosti sve do nedavne posjete delegacije turskog konzulata iz Jerusalema kada su prvi put nekom uopće pomenuli taj slučaj, a javnosti ga prvi put prenose preko AA.
“Mnogi nam povjeravaju vrijedne stvari na čuvanje jer smo ugledna porodica, a naravno da je poseban slučaj kada nešto čuvate više od sto godina. Naravno da ne očekujemo da se osmanski vojnik pojavi i zatraži svoj novac, ali ćemo i dalje čuvati njegovu ostavštinu i opravdati ukaano nam povjerenje“, kazao je 71-godišnji Al-Alul.
Al-Alul je naveo da je i sam za taj amanet osmanskog vojnika saznao 70-tih godina prošlog vijeka kada je po završetku fakulteta stekao pravo pristupa porodičnom sefu, a stariji članovi porodice su mu ispričali pozadinu priče o platnenom zavežljaju.
On je kazao da je prošlo mnogo godina i da ipak postoji minimalna šansa da se neko od srodnika osmanskog vojnika pojavi s nekom pisanom oporukom o ostavljenoj ušteđevini.
Na upit novinara AA da li bi zavežljaj predao nekom muzeju u Turskoj, Al-Alul je kazao da sačuvani novac sigurno ima tu historijsku vrijednost, ali da o tome odluku mora donijeti cijela porodica.