Sportsko klađenje postalo je omiljena zabava za mnoge punoletne građane u Srbiji, i takođe u brojnim drugim zemljama. Razvoj interneta i mobilnih tehnologija, zajedno sa sve naprednijim aplikacijama za klađenje, dodatno su doprineli rastu popularnosti onlajn klađenja. Zato ne iznenađuje što širom sveta ima onih koji žele da otkriju da li postoji način da se “provali sistem” i nadmudre bukmejkeri.
Igrači uvek nastoje da unaprede svoje šanse za dobitak. Najlakši korak u tom procesu jeste optimizacija faktora koje je moguće predvideti i kontrolisati. Na primer, mnogi igrači pažljivo biraju pouzdane onlajn sajtove za klađenje — traže operatere sa konkurentnim kvotama, raznovrsnim funkcijama i kvalitetnom korisničkom podrškom. U toj potrazi često koriste specijalizovane portale kao što je Legalbet, koji pruža rangiranje legalnih kladionica u Srbiji i pomaže igračima da pronađu onog koji im najviše odgovara.
Međutim, kada se fokus prebaci na samu analizu mečeva i pronalaženje vrednih opklada, situacija postaje znatno komplikovanija. Sport je nepredvidiv, a margina greške uvek postoji. Ipak, nauka je pokušala da uđe u ovu zonu neizvesnosti i ponudi modele, statistike i algoritme koji bi mogli da povećaju šanse igrača. Ali ostaje pitanje — koliko su ti pristupi zaista uspešni u praksi?
Zašto su bukmejkeri uvek jedan korak ispred
Želja da se pobedi “kuća”, bilo da je reč o kladionici ili nekim drugim igrama na sreću, stara je koliko i sama kocka.
Stvari se dodatno komplikuju kada uzmemu u obzir onlajn klađenje. Upotreba interneta, brzih procesora, veštačke inteligencije i drugih naprednih alata kojima bukmejkeri imaju pristup, kao i veliki broj igara na koje se igrač može kladiti, samo otežavaju izbor igračima i sužavaju njihovo “polje delovanja”.
Koliko god običan čovek pratio sport ili analizirao statistiku, kao što su međusobni dueli ili forma igrača, bukmejkeri će uvek biti jedan korak ispred njega.
Ipak, matematičari i statističari već dugo pokušavaju da daju odgovor da li to mora da bude tako. Sproveli su čak i eksperimente, među kojima je najpoznatiji onaj profesora Jačeka Dmohovskog sa Grouvove inženjerske škole u Njujorku. Profesor Dmohovski tvrdi da se ljubitelji klađenja često nepotrebno fokusiraju na prosek, a ne na medijanu kada “studiraju” ishode.
U svom primeru koristi NFL meč između Filadelfija Iglsa i Kanzas Siti Čifsa. Čifsi su u tri prethodna duela pobedili sa razlikom od 3, 7 i 35 poena. Prosek je 15 poena, ali je medijana 7. Bukmejkeri su ih postavili kao favorite od -10 poena. Po njegovoj logici, bolja odluka bi bila kladiti se na Filadelfiju sa +10, jer je medijana bliža realnom ishodu.
Ili se može uzeti primer iz košarke, recimo duel Partizana i Spartaka iz Subotice. U poslednje tri utakmice razlike su bile 7, 25 i 23 poena. Prosek je 18,3, a medijana 23. Po toj računici, pametnije bi bilo uzeti Partizan na -20 (a ne -10 ili -15, kako bismo uradili da smo gledali samo prosek od 18 poena), jer to bolje prati realnu sliku. Ovo istraživanje potvrdile su i neke slične studije, poput one koju su sproveli profesori Fabijan Vunderlih i Danijel Memert sa Nemačkog sportskog univerziteta u Kelnu.
Eksperiment iz Tokija
Još zanimljiviji je bio eksperiment tima koji je predvodio profesor Lisandro Kaunic sa Tokijskog univerziteta. Oni su analizirali pola miliona utakmica u poslednjoj deceniji, kao i kvote 32 bukmejkera za sve te mečeve. Igrači koji su za svaki meč tražili najvišu kvotu kod bukmejkera imali su profit od 3,5%, dok su oni koji su igrali nasumice kod raznih kladionica bili u gubitku od 3,32%.
Kada su ovu strategiju primenili u stvarnom životu, uplaćujući opklade u vrednosti od po 50 dolara, zabeležili su još veći profit – od čak 8,5%. Na njihovu žalost, bili su toliko uspešni da im je nekoliko bukmejkera ograničilo uplate.
Upravo iz ovog razloga su nam potrebni sajtovi koji daju pregled koeficijenata i porede kladionice po različitim kriterijumima. Jedan od najvažnijih su margine, procenat kojim kladionica umanjuje verovatnoću nekog događaja kako bi ostala u profitu.
Igra margina
Prema podacima istraživanja objavljenih u Žurnalu sportske ekonomije (Journal of Sports Economics), prosečna margina kod evropskih onlajn kladionica je između 4 i 7%, što znači da igrač mora da bude precizniji i uspešniji nego što misli samo da bi bio na nuli.
Poslednjih godina, istraživači i sa uglednih univerziteta razvijaju algoritme za obradu velike količine podataka: forme timova, istoriju, ali i uticaj vremenske prognoze. Jedno istraživanje iz 2018. ukazuje da pojedini modeli mašinskog učenja postižu tačnost od 53–54% u prognozama fudbalskih utakmica. To jeste prilično iznad proseka, ali i dalje upada u “procenat” margine kojima se kladionica štiti od dobitka.
Tu je i teorija verovatnoće odnosno “value betting”, koju promoviše dr Džozef Buhdal, autor knjige “Fixed Odds Sports Betting”. Njegova suština je u tome da igrači traže kvote koje su povoljnije od realne verovatnoće ishoda. Cilj je da se iskoriste razlike između procenjenih kvota i stvarnih šansi, kako bi se dugoročno ostvarila dobit, bez obzira na ishod pojedinačnih opklada.
Koliko smo blizu “pobede”?
Igre na sreću predstavljaju dobru zabavu baš zato što je reč o zabavi koja uključuje element neizvesnosti – čak i kada su u pitanju najpopularniji sportovi. Jednostavno, privlačnost fudbala i drugih sportova jeste velika jer su iznenađenja moguća, a rasplet na terenu je često teško predvideti.
Te stvari se neće promeniti, ali nauka je, makar zasad, dala sve od sebe da objasni kako dolazi do određenih ishoda. Njihovo predviđanje je ipak daleko – a svaki dugoročni dobitak na kladionici podrazumeva disciplinu, razumevanje sporta, načina klađenja i osobenosti svakog bukmejkera. U tome vam mogu pomoći dodatni “alati”, baš kao što su sajtovi posvećeni svim detaljima onlajn klađenja.