Mještani sela Kuskoy na turskoj obali Crnog mora radosni su zbog vijesti da je UNESCO na Listu nematerijalne kulturne baštine uvrstio jezik zviždanja ili ptičji jezik kojeg su njihovi preci razvili prije skoro pola milenijuma.
Inspirirani cvrkutom ptica, seljani su prije 500 godina razvili sistem komuniciranja s udaljenim komšijama tako što su zviždukali slogove turskih riječi.
Zahtjev za uvrštavanje tog jedinstvenog jezika na UNESCO listu podnesen je 2016. godine, a radosna vijest mještanima Kuskoya došla je prošlog mjeseca sa sastanku UNESCO-a u Južnoj Koreji.
“Ptičji jezik je sada na UNESCO-voj listi i naš san je ostvaren. Nadali smo se tome i nismo se razočarali. Zahvalni smo svima koji su pomogli u tom projektu. Sada će sve biti lakše, a na pomen ptičjeg jezika ljudi će odmah pomišljati na Giresun, Canakci i Kuskoy”, kazao je predsjednik Udruženja za promociju jezika zviždanja Seref Kocek.
Područje na kojem je prije pola milenijuma nastao ptičji jezik ili jezik zviždanja karakteriziraju brdoviti i nepristupačni krajolici, a upravo zato su ljudi imali potrebu da razviju način komuniciranja na daljinu. Govorimo o periodu kada nije bilo struje, pa su seljani inspiraciju našli u cvrkutu ptica.
Seljani su koristili taj način komunikacije da jedni druge obavijeste o posjetama, da zatraže ili ponude pomoć, ili da jednostavno pozovu komšiju na čaj, a da ne moraju hodati satima do njega.
U početku su to bile jednostavne poruke, a tokom godina jezik zviždanja se toliko razvio da su mještani sklapali i složene rečenice i počeli voditi razgovore zviždanjem.