Nema čovjeka koji bar jednom nije čuo narodnu izreku da neko, opisujući srećan ishod nekog događaja, kaže: “Upala mu sjekira u med”. Još više se u narodu koristi poslovica “Obrao je zeleni bostan”.
Porijeklo ovih narodnih umotvorina seže vijekovima u historiju. Prva nosi neopijivu sreću, a druga totalnu katastrofu u odlučivanju.
Lutrija sa medom u šumi
Još u davna vremena, stari Slaveni su u šumama sjekli preko potrebna drva za grijanje i pripremu hrane.
Drvosjеče su odlazile sve dublje u šume, a prava premija bi se desila kada bi se dočepali ogromnog bogatstva: zamahnuli bi sjekirom, a ona bi završila u šupljini debla u kojoj se krila tečna masa boje ćilibara.
Pronađeno “tečno zlato”, za drevna vremena, bio je – med.
Izreka iz vremena prije pčelarstva
U vijekovima prije pojave modernog pčelarstva, ovi vrijedni insekti su stvarali svoje zajednice u šupljinama starih stabala, a ne u košnicama.
Pčele su se rojile na mjestima što dalje od ljudi i medvjeda, najvećih ljubitelja slatkog meda. Mjesta na kojima su se pčele okupljale bile su šupljine drveća ili primitivni oblici staništa koje su pčele same pravile kada to nije bilo moguće na drveću.
Zašto je bio “bingo” kada sjekira padne u med?
U dalekoj prošlosti ljudi nisu imali prirodni zaslađivač i konzervans u jednoj materiji. Potreba za prirodnim šećerom mogla se zadovoljiti samo medom, koji je bio rijedak i težak za pronalaženje. Otkriće cijelog roja pčela u šumskoj “košnici” značilo je dragocjenu hranu, veliku zaradu, pa i dodatni benefit u vidu voska za izradu svijeća.
Osim drvosjеča kojima je “sjekira upala u med”, ovaj dragocjeni proizvod mogli su da priušte samo bogataši.
Značenje “sjekire u medu” danas
U moderna vremena nema drvosjеča koji “špartaju” po šumama u potrazi za medom, ali duh narodne izreke i dalje je prisutan u svakodnevnom govoru. Ona izražava izvjesno divljenje ili ljubomoru prema osobi koja je uložila minimalan trud za maksimalan dobitak.
Primjera radi, to se odnosi na odličnu udaju ili ženidbu, dobitak na lutriji, dobijanje posla iz snova ili nasljedstva od bogate “tetke iz Amerike”.
Zašto “zeleni bostan” znači veliku nevolju?
Svakodnevne životne lekcije bosasnki jezik “pakuje” u metafore koje mogu biti tragične ili komične. Dijametralno suprotna izreka onoj o sekiri je poslovica: “Obrao je zeleni bostan”.
Ova izreka vuče korijene iz pradavne poljoprivrede, pa i historije ratovanja. Bukvalno značenje ove poslovice je – instant recept za katastrofu. Kada vam neko kaže da ćete “obrati zeleni bostan”, on vam ne predviđa uspjeh u ratarstvu, već totalnu propast.
Iskustvo i “strpljen – spašen”
Uzgajanje lubenica i dinja (bostana) zahtijeva preciznost i strpljenje. Iskusni bostandžija zna tačan trenutak kada su plodovi zreli i kada ih treba prodati.
Nestrpljivom i neiskusnom uzgajivaču desi se da obere nezreli (“zeleni”) bostan. Rezultat te nesmotrene odluke je uništen sav prinos.
Lubenice i dinje, za razliku od nekih drugih plodova, ne nastavljaju da zru nakon što se uberu. Takav bostan je neupotrebljiv, nije jestiv i ne može se prodati.
Ishitrena odluka donosi katastrofalne rezultate koji se ne mogu popraviti. Isto se odnosi i na ratne situacije, kada generali donesu nepromišljenu odluku koja može donijeti smrt hiljadama vojnika. U oba slučaja, šteta je načinjena i povratka nema.
Izvor: N1