Bajram, jedan od najvažnijih muslimanskih blagdana, obilježava kraj Ramazana, mjesaca posta i duhovnog prečišćavanja. Doživljava se na razne načine širom svijeta, a posebno je emotivan u bošnjačkoj dijaspori u Njemačkoj. Tamo se blagdan slavi s puno tradicije, ali i s tugom zbog udaljenosti od domovine.
Jedna od pripadnica bošnjačke dijaspore u Njemačkoj opisala je u potresnom video obraćanju na društvenim mrežama doček najsvetijeg muslimanskog praznika daleko od rodne grude, s tugom u glasu.
Iako dijaspora nastoji održati duh blagdana kroz tradicionalne aktivnosti poput čišćenja domova, pečenja kolača i oblačenja svečane odjeće, uočljiv je nedostatak one iskrene radosti i zajedništva koje praznik nosi u domovini.
“Bajram ovdje ne miriše isto. Kuće se očiste, kolači se naprave, obučemo se najljepše što možemo, ali sve to bez onog pravog osjećaja doma”, nastavlja ona.
U njenom glasu osjeća se težina dvostrukog gubitka – domovine i zajednice. U dijaspori, gdje se svakodnevica prepliće s novim kulturama i običajima, blagdani poput Bajrama postaju više od vjerskog rituala – oni su podsjetnik na ono što je ostavljeno iza sebe.
Život u tuđini s ostalim balkanskim narodima nudi neku utjehu.
“Ako su nam komšije Srbi ili Hrvati, pozovemo ih na Bajram. Zovu oni nas na Božić i Uskrs. Ako ništa, bar se ovdje sa Hrvatima i Srbima slažemo,” kaže ona, naglašavajući važnost međusobne podrške i razumijevanja.
No, uprkos trudu da se održi duh Bajrama, nedostatak istinskog osjećaja zajednice teško pada.
“Očistimo mi kuće, napravimo kolače, obučemo se lijepo, ali nema onog mirisa, onog osjećaja da imaš dom. Mi svi imamo stanove i kuće, ali nemamo dom” kaže ona.
To je bolna realnost mnogih koji su svoje živote nastavili u inostranstvu – imaju sve potrebno za život, ali bez osjećaja pripadnosti i topline koji dom nudi.
Za mnoge u bošnjačkoj dijaspori, Bajram je prilika da se na trenutak vrati duh domovine, kroz običaje, molitve i zajednička okupljanja. Ali on također služi kao podsjetnik na sve ono što je ostavljeno iza. To je dan kada se sreća blagdana prepliće s tugom zbog daljine.
Dijaspora, sa svim svojim izazovima, nastavlja graditi nove živote, čuvajući stare običaje, u nadi da će jednog dana, makar na trenutak, blagdan unijeti i onaj pravi miris i osjećaj doma, bez obzira na geografske granice.
Pogledajte bolnu ispovijest u videu ispod teksta: