Godine kiselih krastavaca ili koliko će još Vučić iskakati iz frižidera

0
379
blank
Screenshot

Prošlosedmični izbori u Srbiji ostat će upamćeni ne po rezultatu, jer je on itekako bio očekivan, nego po predizbornom spotu Aleksandra Vučića, koji je iskakao iz frižidera, doslovno, i to s teglom krastavaca u ruci. Kiseli ili ne, uglavnom, Vučić je uvjerljivo pobijedio konkurenciju u trci za još jedan petogodišnji mandat.

Vučiću uopće nije neugodno “iskakati iz frižidera” jer je to političar koji je cijeli svoj politički kapital izgradio na kontrastima i naizgled kontradiktornim idejama. Na Zapadu se predstavljao kao eurofilski vođa i predan evropskim težnjama Srbije. Kod kuće se predstavljao kao nacionalista fokusiran na interese te zemlje. U Moskvi kao jedan od najboljih saveznika Kremlja u za Moskvu iznimno važnoj regiji. Radi sve tri stvari u isto vrijeme, a odnosi s Rusijom ključni su za Srbiju, s kojom ima jake historijske, kulturne i gospodarske veze.

Ta ravnoteža narušena je nakon što je Rusija napala Ukrajinu. Srbija je posljednjih sedmica pod velikim pritiskom, ona nije usvojila sankcije Moskvi, ali to nije pretjerano nepopularna odluka u zemlji: Beograd je jedan od rijetkih glavnih gradova u kojem su održane  demonstracije u korist Rusije.

Neki analitičari ističu da će se Vučić nakon završetka izbora jasnije svrstati u red evropskih partnera, ali mora biti vrlo oprezan, Beograd ostaje potpuno ovisan o Kremlju kako ne bi izgubio međunarodnu bitku u vezi s negiranjem priznanja Kosova.

Rat u Ukrajini ne odvija se loše po Vučića, koji je iskoristio priliku da preusmjeri kampanju i pokuša izbjeći unutarnje probleme koji su izazvali proteste i nemire, posebno u Beogradu. Ubrzo nakon agresije, slogan kampanje promijenjen je u “Mir. Stabilnost. Vučić”. Stabilnost je ključna riječ, ono što stručnjaci nazivaju “stabilokracija” zaživjelo je na Balkanu. Moćnici koji drže svu moć u svojim rukama u zamjenu za pružanje stabilnosti Zapadu. Taj je trend posebno ojačao nakon što je  2014. postalo jasno da EU za sada neće razmatrati dodavanje novih članova klubu. Ako nema evropske perspektive, onda se moralo osigurati da se stabilnost garantira na druge načine.

Od tada Vučić vodi dvostruki život, onaj koji pokazuje u inozemstvu i onaj koji promovira u zemlji. EU je dopustila Vučiću da gradi svoju moć na ideji piromana, da onaj koji generira sukobe te sukobe i rješava, da gasi požare koje je sam potpalio.

Vučiću nije u interesu bilo kakav sukob, ali je problem što ga on može izazvati u bilo kojem trenutku u kojem se osjeti ugroženim, a to je uvijek na Balkanu opasna igra. Zato EU mora konačno razmotriti šta raditi s Balkanom. To ne znači nužno da se vrata moraju širom otvoriti novim članicama, ali se mora uspostaviti vrlo jasan put i stabilnost Balkana ne smije ovisiti o moćnicima koji imaju ključ Pandorine kutije koju obećavaju držati zatvorenom.

Izvor: Stav.ba