Kada kuća miriše na halvu, nešto lijepo se dešava. Halva je poslastica koja se priprema da “kuća zamiriše”, obično uoči muslimanskih blagdana, uoči Nove godine, Mevluda, uoči početka ramazana, uoči bajrama… Halva je miris koji najavljuje muslimamske blagdane.
Istina, u nekim porodicama običaj je bio da se halva mijesi i uoči petka. Halva miriše i njen miris nešto najavljuje, il’ je mubarek dan, il’ je petak, il’ musafiri dolaze. Halva je radost. Nane su prije govorile da kad se halva mijesi na platama zagrijanim dođu meleci i sve mirišu halvin miris.
Halva (arap. ḥalwā, od ḥalāwa: slatkoća; usp. tur. helva), slatko jelo od pšeničnog brašna, masla i meda ili od sezama, brašna, meda ili šećera. Postoje različite vrste: ćeten-halva, tahan-halva, kos-halva itd.
Halva se peče, a ne kuha, preciznije prži. U kući je vazda bila jedna tendžere u kojoj se mijesilo halvu. U Bosni kada se želi reći da je nešto dobro kaže se “Puklo ko halva“. Halva je zapravo jednostavno jelo spremljeno od brašna, šećera, ulja i vode ali je toliko ustaljeno da je postalo tradicija. Često, u starim mahalama prilikom obilježavanja nekog datuma komšiluk se časti sa halvom koja se stavlja u somunu.
Halva je drevna, orijentalna slastica. Nastala u Perziji oko 3000. pr. Kr., proširila se Bliskim istokom, srednjom Azijom i Balkanom. Halva je bila izuzetno popularna u Osmanskom carstvu, gdje su postojale posebne kuhinje zvane halvahane, a čak je i sultan Sulejman Veličanstveni održavao proizvodnju desetak vrsta halve.
Na Balkanu su je proizvodile halvadžije u halvadžinicama. U Sarajevu je do 1908. godine postojala poseban esnaf halvadžija i dio čaršije pod nazivom Halvadžiluk.
U Sarajevu su tokom minulih stoljeća održavana sijela posvećena halvi, sohbet-halve, kako je to lijepo opisao Mula Mustafa Bašeskija. U ovome nazivu sohbet označava ugodan razgovor, odnosno druženje u manjim grupama, a halva ukazuje na običaj da se na tim sijelima zajednički pripravi i služi to slatko jelo. Kako su vrijeme provodili Mula Mustafa i njegovo društvo na tim sijelima u zimu 1778-1779., čitamo iz ove bilješke:
“U spomenutoj godini okupljali smo se na sohbet-halvi u kući sarača Hasan-baše na Atmejdanu. Tokom večeri bismo pripravili halvu i svaki je od nas u tome sudjelovao, a potom bismo skupa jeli. To nam je bilo lahko jer se odmah u blizini nalazio bakalski dućan. Evo ko je sve bio na našem sohbetu: hafiz mula Abdija Saračbegović, po zanimanju sarač, potom sarač Ahmed koji je bio kalfa-baša u tom esnafu, naš domaćin Hasan i njegov ortak bakal Mustafa, potom sarač Bekir-baša Grabevija, mula Fazlija Šaćo, imam Buzadžine džamije, potom Čomara hadži Ismail, te hafiz mula Mahmud, knjižničar u biblioteci, potom mula Hasan Vilajetović, sarač Osman Tabučić i njegov ortak Hasan te berber mula Omer i ovaj grješni siromah Mula Mustafa, pisar.
Tokom druženja najprije bismo obavili jacija-namaz, potom smo oko pola sata provodili učeći Kur’an, tevhid i salavate. Pri tome bismo sjedili ukrug kao što se sjedi u tekiji. Nakon toga bismo također oko pola sata čitali neku od knjiga. Preostalo vrijeme provodili smo u razgovoru. Družili smo se tako jednom sedmično, uoči četvrtka”.
O sohbet-halvi kao dobro poznatom obliku druženja u zimsko doba godine posve lijepo kazuje to što se ona redovito spominje u kasidima u kojima ima opisa zime (u šitaijjama). Mora biti da su je prakticirali različiti slojevi društva. U stihovima, istina, nema mnogo detalja o tome kako su se ta dru- ženja odvijala jer ondje opisi imaju uglavnom opći karakter. Stoga upravo Mula Mustafin zapis ima veliku obavijesnu vrijednost. Time što je svoj opis sohbet-halve, sačinjen, dakako, na osmanskom turskom jeziku, kao što su i sve druge bilješke u njegovoj medžmui, završio riječima na bosanskom – uoči četvrtka, Mula Mustafa je tu praksu druženja smjestio u lokalno znanje (Geertz) sarajevske sredine. Sohbet-halva, kako ju je opisao Mula Mustafa Bašeskija, razumijeva se kao kružok na kojem su se sudionici okupljali s barem dva cilja: druženje i duhovno uzdizanje.
Halva je, tako, bila više od poslastice, izgovor za druženje, miris koji najavljuje ono najljepše što se dešava u ljudskim životima.
Izvor: Bosna.hr