Osman Osmo Hadžifejzović bio je mnogo više od običnog harmonikaša – bio je institucija koja je svojim melodijama ispisivala historiju Prijepolja i Brodareva. Njegova harmonika nije bila samo instrument, već most koji je povezivao generacije, čuvajući tradiciju i gradeći nezaboravne uspomene.
“Bilo je to posebno vrijeme”, prisjećaju se mještani, “kada su se seoska i gradska posijela i igranke organizovali gotovo svake subote u Seljašnici, Kolovratu, Ivanju i drugim mjestima. Sale su bile prepune mladosti, a Osmanova harmonika bila je srce svakog okupljanja.”
Kao umjetnički rukovodilac Kulturno-umjetničkog društva “Ljubiša Miodragović”, Hadžifejzović je ostavio neizbrisiv trag u kulturnom životu zajednice. No, njegova uloga daleko je premašivala okvire muzičkog pedagoga. “Nije bio samo učitelj harmonike i narodnih kola”, ističu njegovi nekadašnji učenici, “prije svega bio je drug i prijatelj, a njegova pojava uvijek je izazivala radost i veselje kod omladine.”
Čuvar tradicije i graditelj mostova
Vikendi su u to vrijeme imali posebnu čar. Mladi su jedva čekali da uz zvuke njegove harmonike zaplešu u kolu, nadajući se možda novoj ljubavi ili jednostavno uživajući u zajedništvu. “Tresle su se daske seoskih sala od pjesme i igre”, prisjećaju se oni koji su imali sreću biti dijelom tih nezaboravnih večeri.
Osmanov značaj za zajednicu najbolje se ogledao u načinu na koji je pristupao mladima. Njegova blaga riječ i topli osmijeh stvarali su atmosferu u kojoj su se svi osjećali prihvaćeno i vrijedno. Bio je više od muzičara – bio je mentor, prijatelj i uzor mnogima koji su stasavali uz njegove melodije.
Naslijeđe koje traje
“Biti uz Osmana značilo je biti dijelom nečeg većeg – zajednice u kojoj se poštovala tradicija i slavila mladost”, ističu oni koji su ga poznavali. Njegovo naslijeđe i danas živi kroz generacije koje je podučavao, kroz pjesme koje je svirao i kroz uspomene koje je stvarao.
Sjećanje na ovog velikog čovjeka, vrhunskog umjetnika, učitelja i druga i dalje je živo u srcima stanovnika Prijepolja i Brodareva. Njegova muzika ostaje svjedok jednog vremena kada su zajedništvo i tradicija bili temelji društvenog života.