Ako postoji nešto što ujedinjuje sve muslimane svijeta u ovom svetom mjesecu ramazanu, to je hurma. Ona je na svakom stolu, i u palačama i u siromašnim kućama, u vrijeme kada se vjernici okupe da iftare.
Hurma je obvezan sastojak svakog iftara. Ovisno gdje se nalazite, pojedu je sa vodom, jajima ili mlijekom, sa juhom, mesom, slatkišima, kolačima ili voćem.
U ramazanu supermarketi širom svijeta veliki dio svog prostora za hurme, od skromne „deglet nour“ Alžira i Tunisa, izdužene hurme koja se prodaje zajedno sa grančicom na kojoj je rasla do čuvenog “medžoula“, mesnate i tamne hurme čija cijena lako doseže 20 eura po kilogramu čak i u zemljama proizvođačima.
Poslanik Muhammed a.s. uvijek je prekidao post hurmama. Njemu se pripisuje izreku: “Kuća bez hurmi je kuća u kojoj ogladnite.”
Od mnoštva izreka koje se pripisuju Muhammedu a.s., nekoliko ih se odnosi na hurme, poput onekoja naglašava da nije dovoljno jesti bilo kakvu količinu hurmi već da njihov broj mora biti neparan.
U Kur'anu se hurma spominje više od dvadeset puta, u nekim od sura spominju se kao čpomoć prilikom Mejreminih porođajnih muka.
Osim vjerskih, u korist hurmi govore i geografski argumenti. Hurma se na svijetu pojavila prije 5000 godina u Mezopotamiji (današnji Irak), odnosno, vrlo blizu Meke i svetih mjesta islama.
Palma je uspijevala u sušnim i polusušnim područjima jer je drvo kojem treba vrlo malo vode da bi raslo, dok joj je potrebno mnogo sati sunca. To je, zajedno s maslinom, jedno od „najmanje žednih“ stabala i nije slučajno da su hurme i maslinovo ulje suštinski povezane s pustinjskim kulturama u kojima se islam prvi put proširio.
FAO (UN-ova organizacija za hranu i poljoprivredu) procjenjuje da je svjetska proizvodnja hurmi 8,5 miliona tona godišnje a 95% ove proizvodnje koncentrirano je u sjevernoj Africi i na Bliskom istoku, od Maroka do Pakistana.
Ako usporedite mapu rasta hurmi s mapom širenja islama, ona je gotovo ista. Morate zamisliti da je prije globalizacije, koja je srušila brojne barijere i hurme (poput ananasa ili manga) učinila svima dostupnima, ona bila najpristupačnije voće na teritorijima islama.
Brojne su vrline hurme. Može se sušiti, ali ne truhne, pa je jestiva nekoliko mjeseci, a budući da je ramazan svake godine u drugo vrijeme, onako kako ga uređuje lunarni kalendar, njihova je dostupnost uvijek bila zajamčena.
Na kraju, tu su i čisto nutritivni argumenti hurme. Nakon dugih sati posta, ljudsko tijelo trpi veliku dekompenzaciju glukoze, toliko da se dijabetičarima post ne preporučuje.
Nije slučajno da ramazanske sofre obiluju slatkom i hiperkaloričnom hranom jer odgovaraju na tu potrebu, svjesno ili ne, da tijelu nadoknade sav šećer koji mu je uskraćen za vrijeme posta.
U odnosu na sve druge namirnice bogate šećerom hurme imaju jednu prednost u odnosu na njih: pune su prirodnih, nerafiniranih šećera. A također su bogate željezom, kalijem, kalcijem i magnezijem, te su i važan izvor vlakana.
Svi savjeti o jelu u ramazanu naglašavaju da bi jelovnici trebali biti raznoliki i sadržavati voće zbog njegovih hidratacijskih osobina, a istovremeno da treba smanjiti potrošnju crvenog mesa i masti, toliko popularnih u gastronomijama širom islamskog svijeta.
Ali ako je svježe voće skup proizvod ili ga nema ovisno o sezoni u ponudi, to nije slučaj s hurmama koje same po sebi sadrže mnoga važna svojstva i dostupne su bilo čijem džepu, jer postoje i njihove skromnije verzije.
Drugim riječima i da se poslužimo savremenim rječnikom, hurma itekako zaslužuje naziv superhrane.