Pisanje četvrtog poglavlja njegovog romana Amelu Ahmetoviću palo je posebno teško. Odlomak nosi naslov “Rat i nasilje” i govori o strahotama tokom rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine. Jedna scena opisuje kako je njegova majka odsjekla kosu kako ne bi izgledala kao djevojčica, želeći tako izbjeći da je vojnici siluju. “To me je zaista pogodilo”, kaže Ahmetović, učenik škole Bettine von Arnim u njemačkom Langenfeldu, u razgovoru za njemački list Rheinische post.
Sa samo 14 godina objavio je svoj prvi roman pod naslovom “Sjene Bosne”. “Sjena simbolizira poginule tokom rata i način na koji historija i danas oblikuje zemlju”, objašnjava Ahmetović, koji živi u Hildenu. U knjizi od stotinjak stranica ovaj učenik prerađuje iskustva svoje porodice koja je izbjegla iz Bosne, ali se ne zaustavlja samo na tome. “Ovo nije klasični ratni roman. Veliku ulogu u knjizi imaju i bosanska kultura i tradicija, kao i atmosfera u zemlji prije i poslije rata.”
Povezanost ove porodice s Bosnom i dalje je izuzetno čvrsta. Njegova majka je izbjegla iz Bosne 1994., a otac 1995. godine. Upoznali su se na jednom humanitarnom koncertu u Solingenu. Ahmetović i njegovo dvoje braće i sestara odrasli su dvojezično i tečno govore bosanski jezik.
I sam roman napisan je na oba jezika, na lijevoj strani knjige je njemačka, a na desnoj bosanska verzija. “To mi je bilo važno kako bi moja porodica u Bosni također mogla pročitati knjigu”, kaže četrnaestogodišnjak. U Tuzli, koja je uz glavni grad Sarajevo jedno od glavnih mjesta radnje romana, osim njegove nane žive i dajdže, tetke i ostala rodbina. Porodica iz Hildena redovno posjećuje svoje srodnike u Bosni.
Nije da su ratna iskustva tema u porodici svaki dan. “Ali ona se pomaljaju u mnogim malim trenucima”, kaže Ahmetović. Naprimjer, tokom jedne posjete Tuzli, kada se njegova majka prisjetila nečega iz prošlosti i to ispričala, poput priče o tome kako je morala odseći kosu. “Tada je zaplakala, a mi, djeca, zagrlili smo je.”
Za jednog četrnaestogodišnjaka Ahmetović govori veoma jasno i precizno. On tačno zna šta želi: važno mu je da ova i druga sjećanja na rat u Bosni ne izblijede. “Želim mladim generacijama poput moje dati pristup ovim pričama kako one ne bi bile izbrisane.” Želio je pokazati da se rat ne sastoji samo od datuma i događaja, već od priča ljudi koji su ga preživjeli. “Iza svake priče stoje emocije, sjećanja i sudbine.”
Mladić iz Hildena na samom početku uopće nije imao ideju da napiše roman. Povod je bio dvanaestosedmični školski projekat za napredne učenike. Ahmetović se u početku odlučio za drveni model koji je trebao prikazati današnju Bosnu s njenim “lijepim pejzažom”, ali koji istovremeno ne bi prešutio posljedice rata, rupe od metaka na fasadama ili gradilišta preostala iz ratnog perioda koja i danas stoje. Za sva ta mjesta prikupljao je priče. “Priča je bivalo sve više i više, na kraju je nastao čitav roman”, govori Ahmetović.
Prije nego što je mogao napisati roman, obavio je nebrojene razgovore s članovima svoje porodice. “Bilo je to intenzivno i potekla je poneka suza”, kaže Ahmetović. Ponekad je čekao sedmicama kako bi dočekao pravi trenutak za razgovor. Na knjizi je radio ukupno šest mjeseci, između januara i juna 2026. godine. “Uz školu sam provodio noći pišući.”
Nakon svega, porodica je izuzetno ponosna na njega, a njegovi roditelji, koji su sami preživjeli rat, još i više: “Kod njih je to i više od ponosa. Znaju da njihovi glasovi sada više neće ostati neizrečeni.” U Školi Bettine von Arnim njegovi prijatelji i nastavnici nisu bili iznenađeni ovim velikim književnim projektom. “To ih nije začudilo. Poznat sam po tome da uvijek napravim nešto nesvakidašnje i dam 110 posto od sebe”, kaže Ahmetović uz osmijeh. Nedavno je kao predsjednik vijeća učenika organizirao veliki zajednički iftar za cijelu školu od 400 ljudi, uključujući profesionalni snimateljski tim i nekoliko restorana.
Sadržaj svoje knjige Ahmetović želi prenositi i u budućnosti, prije svega mladim ljudima. U tu svrhu planira promocije knjige i čitanja po školama i univerzitetima. “O tome sam već u kontaktu s prvim ustanovama”, kaže mladić iz Hildena.
Nakon ljetnog raspusta za njega prvo slijedi nastavak školovanja u devetom razredu. Kasnije, s diplomom mature u rukama, želio bi studirati pravo. Njegov prosjek ocjena od 1,1 u njemačkom sistemu već se odlično uklapa u te planove. A u kojoj oblasti Ahmetović želi raditi u budućnosti? “Ili nešto u vezi s politikom ili u nekoj privrednoj advokatskoj kancelariji”, kaže četrnaestogodišnjak. Bar to pitanje Ahmetović još nije isplanirao do najsitnijih detalja.
Izvor: Rheinische post