Svaki put kada se studenti na ulicama bore za svoja prava i glasno traže promjene, nezaobilazna je usporedba sa studentskim protestima iz 1968. godine. Tada je Josip Broz Tito održao govor koji se i danas prepričava, a njegove riječi ponovo su postale viralne na društvenim mrežama.
Studentski protesti iz juna 1968. godine ostali su upamćeni kao jedni od najznačajnijih u Jugoslaviji i Evropi. Mladi su tada izašli na ulice zbog loše ekonomske situacije, nezaposlenosti i nesigurne budućnosti. Danas, gotovo šest decenija kasnije, studenti ponovo izražavaju nezadovoljstvo, ukazujući na sistemske probleme i korupciju.
Portal lista Danas.rs piše kako “ono što je Tito rekao studentima, ne možemo ni da zamislimo da bi Vučić spomenuo u svojih 5.900 obraćanja”.
Ono što posebno privlači pažnju jeste način na koji su tadašnje vlasti reagovale na proteste. Za razliku od današnjih političara u Srbiji, koji često diskredituju i omalovažavaju mlade, Tito je u svom obraćanju priznao greške vlasti i podržao većinu studentskih zahtjeva.
Veliki broj, 90 procenata studenata je poštena omladina o kojoj mi nismo vodili dovoljno računa, u kojoj smo videli samo učenike, samo đake u školama, za koje još nije vreme da se uključuju u društveni život naše socijalističke zajednice. To je bilo pogrešno. Mi smo njih ostavili same. Tu svoju grešku mi sagledavamo……Mi, drugovi, smo niz puta govorili o tome da treba voditi brigu o čovjeku”, rekao je tada Tito.
Dodao je kako su mnogi tada “zaboravili čovjeka”.
“A ja mislim da su toliko zasjenile te razne investicije u očima i u mislima ljudi, da su oni zaboravili čovjeka… Neki kažu ovo je odraz onoga što se događa u Francuskoj, u Njemačkoj, u Češkoj… Nije to tačno. Nije to odraz toga. To je odraz naših slabosti koje su se nagomilale, koje mi danas moramo rješavati, a ne kriviti neke uticaje iz vana”, rekao je u tom čuvenom govoru Josip Broz.
Titove riječi tada su označile kraj protesta – studenti su proglasili pobjedu i povukli se s ulica. Iako su kasnije neki od organizatora protestnih skupova bili procesuirani i suočeni s represijom, njegov govor ostao je simbol vlasti koja je barem deklarativno bila spremna saslušati mlade.
Danas, u vremenu kada politički lideri izbjegavaju dijalog sa studentima i mladima, ovaj govor iz 1968. ponovno kruži društvenim mrežama.