Svaki grad ima jedno mjesto koje je više od obične kafane. Mjesto koje nije bilo poznato po skupom enterijeru ili modernoj ponudi, nego po ljudima koji su ga ispunjavali. Za mnoge Novopazarce, to mjesto bila je kafana Lipa.
Piše: Nedžad Smailagić
Ko nije makar jednom sjeo u Lipu, teško može razumjeti kako je nekada izgledao život u Novom Pazaru.
Tu se nije dolazilo samo na kahvu. Dolazilo se da se vidi ko je u gradu, da se čuje šta ima novo, da se sretne prijatelj kojeg nisi vidio mjesecima. U Lipi su se dogovarali poslovi, slavili uspjesi, komentarisale utakmice, vodile beskrajne političke rasprave i rješavali mali i veliki životni problemi.
Na njenoj terasi sjedili su svi: trgovci, profesori, radnici, ljekari, novinari, sportisti i penzioneri. Nije bilo važno ko ste i čime se bavite. U Lipi su svi bili dio iste priče.
Fotografija iz tog vremena govori više od hiljadu riječi. Stolovi prepuni ljudi, konobari koji jedva prolaze između njih, bicikli naslonjeni uz ogradu, grupice ljudi koje stoje i razgovaraju. Nigdje žurbe. Nigdje telefona. Samo ljudi i razgovor.
Stariji Pazarci često kažu da je Lipina kafana bila “gradska dnevna soba“. Ako ste nekoga tražili, prvo biste svratili u Lipu. Velike su šanse bile da ćete ga upravo tamo pronaći.
Nije to bila samo kafana. Bila je svojevrsna novopazarska institucija, mjesto gdje se osjećao puls grada. Kroz nju su prolazile generacije, a za njenim stolovima ispričane su hiljade priča koje nikada nisu zapisane.
Danas je Novi Pazar mnogo veći, brži i bučniji grad. Otvorili su se novi kafići i restorani, promijenile su se navike i način života. Ali mnogi će vam reći da je s nestankom starih kafana nestao i dio one posebne čaršijske duše.
Zato se kafana Lipa i danas spominje s posebnom emocijom. Ne zbog zidova, stolova ili stolica, već zbog vremena kada su ljudi imali više vremena jedni za druge.
Jer neke kafane ne ostanu upamćene po onome što su služile, već po onome što su značile. A Lipina kafana bila je upravo to, mjesto gdje je godinama kucalo srce Novog Pazara.
Izvor: Sandzacke.rs