U svijetu špijunaže rijetki su oni čiji se život prepliće s toliko misterija, kontradikcija i legendarnih priča kao što je to slučaj s Mustafom Golubićem. Rođen u Hercegovini krajem 19. stoljeća, Golubić je ostao enigma i decenijama nakon svoje smrti – za neke heroj, za druge izdajnik, a za većinu jednostavno: tajanstveni duh Balkana koji je živio i umro u sjeni.
Golubićeva biografija izgleda kao mozaik nepomirljivih ideoloških identiteta. Bio je istovremeno član Mlade Bosne i Crne ruke – organizacija koje su sanjale o ujedinjenju južnoslavenskih naroda pod srpskim okriljem – ali i komunista i agent sovjetske obavještajne službe. Tokom Balkanskih ratova i Prvog svjetskog rata borio se kao četnik u elitnim odredima, a kasnije postaje sovjetski operativac koji širi crvenu revoluciju širom Evrope.
Njegovo političko lutanje neki tumače kao ideološku nedosljednost, dok drugi vjeruju da je Mustafa prije svega bio revolucionar – čovjek koji je uvijek stajao na strani onih koje je smatrao potlačenima, bilo to kroz ideje jugoslavenstva, komunizma ili oružane borbe.
U nedostatku čvrstih dokaza, o Golubiću su se ispredale mnoge legende. Navodno je bio lični prijatelj Josifa Staljina, učestvovao u atentatu na Lava Trockog, ljubovao s Fridom Kalo i Gretom Garbo, planirao ubistvo kralja Aleksandra Karađorđevića, pa čak i švercao tenk iz Velike Britanije u Sovjetski Savez. Nijedna od tih priča nije potvrđena, ali ni potpuno opovrgnuta, što je dodatno nahranilo njegovu auru natčovjeka.
“Mistika oko njega je toliko snažna da je gotovo nemoguće razlikovati činjenice od fikcije“, kaže Dejan Stojiljković, autor knjige i scenarist serije Senke nad Balkanom, u kojoj se Golubić pojavljuje kao ključna figura.
Iako se često predstavljan kao važan faktor u Kominterni ili blizak saradnik Staljina, historičari poput Marka Atille Hoarea i Rade Ristanovića upozoravaju da ne postoji ozbiljna dokumentacija koja bi podržala te tvrdnje. Istina je da je bio sovjetski agent, da je putovao, organizirao otmice i atentate, ali njegov stvarni značaj za sovjetski sistem ostaje upitan.
“Priče da se Staljin plašio Golubića su apsurdne“, kaže Ristanović. „Ali moguće je da ga je cijenio kao korisnog agenta.“
Ključni preokret u njegovom životu bio je Solunski proces 1917. godine, tokom kojeg su njegovi saborci iz Crne ruke – uključujući Dragutina Dimitrijevića Apisa – pogubljeni po nalogu regenta Aleksandra. Golubić je tada odlučio da im ne okrene leđa. Odbio je svjedočiti protiv njih i zakleo se da će osvetiti njihovu smrt.
Od tog trenutka, Golubić postaje opsesija za jugoslavenske vlasti. Njegovo neprijateljstvo prema kraljevskoj porodici Karađorđević nije jenjavalo, a prema nekim izvorima čak je i lično prijetio kralju Aleksandru da će ga ubiti. Njegova metamorfoza iz četnika u sovjetskog špijuna bila je, čini se, i politički i lični čin osvete.
Nacisti su konačno uhvatili Golubića 1941. godine u Beogradu, u kući gdje se skrivao pod lažnim imenom. Bio je teško mučen i na današnji dan, 11. juna, strijeljan u Pionirskom parku – mjestu koje danas rijetko ko povezuje s njegovim imenom.
Iako su mu za života pripisivane brojne misije, njegove stvarne zasluge za jugoslavensku državu ostale su ograničene na period Balkanskih ratova i Prvog svjetskog rata, kada je odlikovan za hrabrost. Kasnije postaje obavještajac jedne strane sile, i simbolički – čovjek bez zemlje.
Mustafa Golubić je bio čovjek koji nije pripadao nikome, a djelovao je svuda. Njegov identitet – musliman iz Stoca, srpski nacionalista, komunista, internacionalista – bio je suštinski raskorak između Istoka i Zapada, nacije i ideologije, prošlosti i budućnosti.
Njegova priča i dalje živi na marginama historije – između fusnote i legende.
Izvor: Bosna.hr