Muk koji vlada u ovom dijelu godine, a naročito danas, za sve Bosance i Hercegovce glasniji je od plača. Jedan mali grad, zločinci su prije 27 godina “izbrisali gumicom”, kao i živote ne samo 8.372 nedužnih ljudi, nego i njihovih voljenih. Ovo je još jedna priča koja podsjeća na nikad zarasle rane.
Genocid u Srebrenici mnogim je nedužnim ljudima odredio sudbine, pa tako i 26-godišnjoj Nejri Lilić. Njenog oca Nijaza, zločinci su svirepo ubili dok je još bila u majčinom stomaku. I dan danas nosi se sa traumom koja joj je definisala život, no, kako kaže, od te traume, puno je važniji njen glas.
Za Klix.ba, Nejra je podijelila svoju priču.
“Kada je ubijen, moj otac je imao 22 godine, onoliko koliko sam ja imala prije četiri godine. Kako nam je poznato umro je u uniformi, nenaoružan. Mama je tada još bila trudna sa mnom i ja ga nikad nisam imala priliku upoznati”, rekla je Nejra.
Ona je istakla kako ni danas ne zna tačan put svoga oca, što je za nju preteško.
“Dijelovi moje porodice govore da je otac bježao do Tuzle, kroz šume, što je danas put Marša mira. Preteško je ne znati kako, ali se to desilo, i meni je oblikovalo život”, rekla je Nejra, pa nastavila:
“Mama se nekako, trudna sa mnom, dokopala Tuzle, pa onda Sarajeva. Ne želim upoređivati svoju bol, ali i dalje je prisutna. Ne znam postoji li veća bol i kakva ona mora biti da prevaziđe onu gdje osoba nadživi svog oca, i to nedužno oduzetog”, rekla je Nejra.
Kod nas je glavna rečenica “Jedva živimo, ne pominji mi rat”
Prije nekoliko godina, prizor gdje je došla na očev mezar kako bi mu saopštila da je diplomirala, za mnoge je ostao urezan u pamćenje. Ponukana dešavanjima u svom životu, Nejra je diplomirala Međunarodne odnose na Univerzitetu Burch u Sarajevu. Sada, istakla je kako smatra tužnim to što “svi žele da se šuti o Srebrenici”.
“Svi bi da šute, da se ne priča, ali da se pamti, i to na jedan dan. Znaju li ljudi da mi pamtimo svaki dan? Naša koža, um, podsvijest, sve pamti. Svaka odluka koju smo donijeli bila je oblikovana zbog ove traume koja je ujedno postala naš dom”, rekla je.
Šutjeti, a ne pričati, nije zdravo sjećanje, kazala je Nejra, postaje to ono što nas jede iznutra iz dana u dan. Istakla je i kako smatra da uzrok za ovakvo što nije samo “velika Srbija”, već i politička i ekonomska moć te neka vrsta drevne mržnje.
“Kod nas je glavna rečenica ‘jedva živimo, ne pominji mi rat’. Mi ne živimo, mi iz dana u dan preživljavamo. Zato i jeste jedva. Neko je umjesto kafe taj dan bio poslužen mecima. Hiljade njih. To je nešto što se ne može izbrisati”, poručila je Nejra.
Nastavak teksta na portalu Klix.ba
Izvor: Klix.ba