Tog kišnog jutra 19. maja 1935. Thomas Edward Lawrence, heroj iz Prvog svjetskog rata, vozi svoj motocikl, moćni Brough Superior SS-10, jureći kraj svoje seoske kuće u Dorsetu, na zapadu Engleske. Na svom putu sreće dvojicu biciklista, zbog čega gubi kontrolu. Lawrence pada sa motocikla I puca mu lobanja jer nije imao kacigu. Nekoliko sati kasnije umire u vojnoj bolnici.
Piše: Nedim Hasić
Ovoj je službena verzija okolnosti koji su dovele do njegove smrti, o kojoj pišu svi tadašnji svjetski mediji. Godinama nakon smrti britanskog heroja pričalo se o mogućim verzijama fatalnog ishoda. Jedna od njih tvrdi da je penzionisani pukovnik Thomas Edward Lawrence, duboko depresivan jer nije bio u stanju okjončati vojnu karijeru nakon što je dva puta otpušten iz vojske, odlučio prekinuti svoj život. Zaljubljen u brzinu, odlučio je odvesti se u vječnost za upravljačem svog motocikla, piše STAV.
Druga, “sočnija” verzija, tvrdi kako su svjedoci smrtne nesreće tvrdili da vidjeli bijegu crnog vozila s mjesta događaja. Takve izjave ukazivale su na moguću intervenciju britanskih tajnih sigurnosnih službi.
Kako i zašto je umro Lawrence od Arabije? Sve ukazuje na to da nikada nećemo dobiti tačan odgovor na ovu enigmu. Lawrence je morao napustiti ovaj svijet isto onako kako je živio svoj život. Život junaka Prvog svjetskog rata, istinskog britanskog mita, bio je tajanstven poput njegove smrti.
Student arheologije sa stipendijom na Univerzitetu Oxford, postao je najmoćniji agent engleske obavještajne službe tokom Velikog rata koji je organizirao pobunu arapskih plemena protiv osmanske vlasti i vodio svoju gerilu u ratu sa turskom vojskom.
Kada je mladi Thomas Edward Lawrence 1908. napunio devetnaest godina, odlučio je posjetiti arapsku pustinju kako bi proučio ostatke vojnih dvoraca. Sa ruksakom na ramenu i revolverom za pojasom, prešao je pustinju negostoljubivu za bilo kojeg kršćanina još iz doba križarskih ratova.
Potrudio se naučiti arapski jezik, zatražio je od lokalaca vodu, sklonište ili smještaj. Upoznavši se s njihovim običajima, uspio je zaraditi njihovo poštovanje. Lawrence prolazi kroz Antiohiju. Dolazi do Transjordanije i Bagdada. Slijedeći tok Eufrata, stiže do Halepa i vraća se preko Sirije i Palestine u Port Said. Radi kao nosač u lukama i kao radnik na sirijskim poljima. Hrani se hurmama.
Kad je 30. oktobra 1914. Velika Britanija objavila rat Osmanskom carstvu zbog savezništva s Njemačkom, Lawrence, koji se vratio u Oxford, prijavio se za službu u Egiptu. Počinje slati informacije o nacionalističkim težnjama Husseina Ibn Alija i njegova tri sina Faisala, Abdullaha i Džede. Pisma su na pravilan način protumačena i malo po malo londonska će diplomatija razmotriti njihove prijedloge, posebno onaj o davanju zlata i municije Arapima u zamjenu za njihovu saradnju u sukobu.
Malo pomalo, Lawrence preuzima tešku misiju ujedinjenja arapskih plemena. U novembru 1918. objavio je tri važna članka u The Timesu tražeći veću službenu pomoć, služio je kao Faisalov prevoditelj tokom Pariške konferencije održane u januaru 1919. godine i obavljao slične poslove.
Mladi student arheologije postaje poznat a novinari pretresaju njegovu ljubavnu biografiju jer je njegova seksualnost bila dvosmislena. Pobjeda saveznika protiv Njemačke ne rješava sukobe s Arapima, posebno nakon što Sirija postane protektorat Francuske. Winston Churchill, tada ministar kolonija, imenuje ga savjetnikom i članom britanske delegacije na kairskoj konferenciji u martu 1921.
Godine 1926. Lawrence objavljuje Sedam stubova mudrosti a štampanje plaća iz vlastitog džepa. Na stranicama ovog djela prepričava svoje vojno i ljudsko iskustvo tokom Velikog rata. Ali u isto vrijeme biva prislijen napustiti vojnu službu što nikada nkije prebolio. Protjeran dva puta iz vojske, jednom iz RAF-a i jednom iz tenkovske divizije nakon što je otkriveno da se prijavio kao vojnik pod lažnim imenom, pada u duboku depresiju.
U epilogu svog života napisao je pismo jednom od svojih prijatelja: ‘Ujutro sunce izlazi i zalazi, a ja idem spavati pitajući se što sam učinio i što ću učiniti, a ne pronalazeći odgovor. Lawrence od Arabije napušta ovaj svijet u 46. godini života.
Oni koji ne žele romansiranu biografiju nego historijske činjenice zamjeraju Lawrenceu da je izdao arapsku revoluciju. Po nalogu Britanaca podstakao je pobunu arapskih plemena protiv Turaka za vrijeme Prvog svjetskog rata. Podsticao, mada je znao da će Engleska i Francuska podijeliti to područje i da Arapi neće dobiti ništa. Uloga prijatelja Arapa bila je samo odglumljena.
On je sam od sebe stvorio mit, prezirao je istinu i historijsku realnost. A šta je, zapravo, mislio, najbolje možda govorev fredoviu koje je sam zapisao: „Opasnost koja nam prijeti od islama možemo da uklonimo tako što ćemo njegovu osnovu u korijenu podijeliti. Tada će postojati halifa u Arabiji i halifa u Turskoj, koji će se na vjerskoj osnovi boriti jedan protiv drugog, a islam će postati bezopasan, kao što je Sveta stolica bila bezopasna kada su pape bile u Avignonu.”
Izvor: Stav.ba